Bit International i Nove tendencije u Karlsruheu

11.02.2008. Print | Pošalji link

Osim kao medijski umjetnik i dizajner, Darko Fritz aktivan je i kao kustos, te je u toj ulozi realizirao nekoliko međunarodnih izložbi u Zagrebu i Amsterdamu, gdje danas većinu vremena radi i živi.

Ipak, činjenica da je jedan suvremeni umjetnik inicirao, a konačno prošle godine i realizirao retrospektivu o pokretu, seriji izložbi te općenito fenomenu Novih tendencija, na prvi pogled je pomalo iznenađujuća i čini se neobično velikim zalogajem. Riječ je o pogledu u povijest, u šezdesete i dio sedamdesetih godina prošlog stoljeća. S djelima većinom posuđenim iz fundusa zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti, izložba «Bit International i Nove Tendencije - kompjutorska i vizualna istraživanja» prvi put je pokazana krajem prošle godine u Grazu, a za desetak dana bit će otvorena u prostorima ZKM-a, Centra za umjetnost i medijske tehnologije u Karlsruheu.

Zbog čega, dakle, jednog umjetnika koji se formirao krajem osamdesetih, te devedesetih godina, zanimaju Nove Tendencije? Odgovor je upravo u generacijskom mostu koji kao da se sa zbivanjima na umjetničkoj sceni devedesetih morao dogoditi. Fritz Novim tendencijama i pristupa iz pozicije umjetnika mnogo mlađe generacije, promatrajući poveznice između novomedijske scene devedesetih godina s onim što se u Zagrebu i šire događalo nekoliko desetljeća ranije. Ključne riječi umjetničkih udruživanja sredinom devedesetih, kao što su networking, upotreba novih tehnologija, i politička aktivnost unutar takvih sistema, mogu se, smatra Fritz, prepoznati i u tridesetak godina ranijim tendencijama.

«Kada su se devedesetih počele formirati te umjetničke mreže, ključne riječi bile su povezivanje bivšeg Istoka i Zapada, upotreba kompjutera, i politička aktivnost unutar takvih sistema. Politika, tehnologija, umjetnost i 'bez granica' – na tome se sve baziralo. Kako sam u svemu tome sudjelovao, spominjao sam kako je trideset godina ranije također postojao 'network' umjetnika koji su se bavili kompjuterima i umjetnosti, i bili su isto tako društveno angažirani». Trideset godina kasnije, također međunarodno povezana mreža umjetnika sa svojim vlastitim idejama i utopijama, ohrabrena mogućnostima novih medija, ispočetka, kaže Fritz, nije bila sklona ozbiljno prihvatiti da se jednom u povijesti doista događalo nešto slično. Rasprave na temu povijesti medijske umjetnosti, oko koje su kasnije organizirane i velike konferencije, na neki su način dovele i do ove izložbe, ali već nekoliko godina ranije, u okviru izložbe «I'm still Alive» održane povodom otvorenja kluba Mama, prezentiran je dio i onoga što će naknadno ući u retrospektivni pregled.

O Novim tendencijama već je napravljeno nekoliko izložbi, koje su pokazane u raznim inozemnim muzejima, a tema je temeljito historizirana i u knjizi Ješe Denegrija «Umjetnost konstruktivnog pristupa». Fritzova izložba, dakle, nije ni prva ni posljednja koja će se time baviti. Ipak, u onome na što se fokusira, ona govori i ponešto o dosadašnjoj recepciji povijesnog fenomena Novih tendencija. «Što se tiče Novih tendencija, uvijek je to bio naš 'ponos i dika', barem u stručnim krugovima. Međutim, tu se isključivo misli na prvu fazu Novih tendencija, dok mi govorimo o pet izložbi i 12 godina u kojima su se turbulentno događale i mijenjale stvari u umjetnosti. Bilo je to revolucionarno doba, dakle, ako govorimo o 12 godina, ne može se svesti samo na jednu stvar».

Prva izložba Novih tendencija organizirana je početkom šezdesetih, na inicijativu likovnih kritičara Matka Meštrovića i Radoslava Putara, ravnatelja tasašnje Galerije suvremene umjetnosti Bože Beka s kustosom Borisom Kelemenom, EXAT-ovca Ivana Picelja, te brazilsko - njemačkog umjetnika Almira Mavigniera. U tom trenutku imale su ulogu sintetizirati različite oblike umjetnosti koji su se tada pojavili, u kontekstu šire postenformelističke umjetničke klime kraja pedesetih i početka šezdesetih godina u Europi.

U prvoj fazi naglasak je bio na konkretnoj, luminokinetičkoj i neokonstruktivističkoj umjetnosti. «Sve je to bila reakcija protiv enformela, protiv geometrijskog ekspresionizma, i protiv nečeg što bih nazvao 'ego-manijak umjetnosti', gdje je umjetnik kao neki medij viših sila koji kroz transfer sebe nešto intuitivno propušta. Za razliku od toga, oni su počeli raditi jednu drugu vrstu umjetnosti, koju Ješa Denegri naziva umjetnošću racionalnog pristupa. Počeli su koristiti strojeve, danas bismo rekli – nove medije, strojevi su proizvodili oblike, nije više bilo jednog jedinstvenog umjetničkog objekta, nego multipli. Kasnije, kad je sve otišlo u mainstream i kvragu, to se zvalo 'op art'».  

Kriza je, kaže Fritz, počela naginjanjem prema komercijalizaciji i mainstreamu, čime je još jedna utopija postala prošlost. Svjesni toga, tadašnji protagonisti pokreta našli su se u situaciji da moraju izabrati kraj, ili pogurnuti čitavu ideju u nekom novom smjeru. Mogućnost se otvorila promatranjem odnosa umjetnosti i znanosti, te eksperimentiranjem s novim tehničkim medijima.
Treća izložba Novih tendencija, održana 1965., istraživala je odnose kibernetike i umjetnosti, a uz izložbu održan je i simpozij s istom temom. Već na idućoj, 1968., govorilo se o teoriji informacija i egzaktnoj estetici, organiziran je međunarodni kolokvij "Kompjuteri i vizualna istraživanja", a iste godine pokrenut je i časopis «Bit International», kao glasilo ove orijentacije.

«Kroz tada novu granu kompjuterske umjetnosti vidjeli su mogući nastavci vlastitih ideja. Danas je posebno interesantno da su time zapravo prvi na svijetu, u datom trenutku, probali kontekstualizirati kompjutersku umjetnost iz pozicije umjetnosti. Bilo je krajem šezdesetih i drugih, izuzetno dobrih izložbi kao što je 'Cybernetic Serendipity', ali one su se bavile samo računalima i robotikom. Za razliku od toga, oni su je promatrali iz jednog već tada povijesnog konteksta konkretne i neokonstruktivističke umjetnosti. To je bilo izuzetno dalekovidno, i pravovremeno.»  
 
Početkom sedamdesetih, na samom zalasku Novih tendencija uključena je i tada nova pojava konceptualne umjetnosti. Izložba održana 1973. ujedno je bila i posljednja, međutim, gledajući čitavu seriju, bila je to, kaže Fritz, jedina izložba na svijetu koja je u datom trenutku spojila tri na prvi pogled potpuno različite vrste umjetnosti. «Činjenica je da se te tri skupine ljudi nikad ranije nisu našli zajedno na jednom mjestu. Na ovoj izložbi u Austriji i u Njemačkoj želim ponovno predstaviti sva ta tri aspekta novih tendencija».

Izložba «Bit International – Nove Tendencije – kompjutorska i vizualna istraživanja» otvara se 22. veljače, u prostoru ZKM-a, Centra za umjetnost i medijske tehnologije u Karlsruheu, gdje će trajati sve do kraja veljače iduće godine.

AUDIO VERZIJA

(M.G.)

Pročitajte i ...
Ješa Denegri: 'Srnecovi eksperimenti bili su zadnja riječ u umjetnosti svog vremena'
MSU izložio 'Prisutnu odsutnost' Aleksandra Srneca
Hrvatski suvremeni umjetnici u beogradskom Rexu
Darko Fritz o znanosti, umjetnosti, privatnome i javnome
Garaža ili gdje otvoriti 43. Zagrebački salon
Zagrebački salon primijenjenih umjetnosti i dizajna - u garaži
Prisutna odsutnost Aleksandra Srneca
Izložba Aleksandra Srneca u Varaždinu
Najbolja juha! Najbolja juha!
Vlado Kristl + Rene Medvešek = Najbolja juha!

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici