'Sell your body' projekt u izlogu galerije Karas

22.02.2008. Print | Pošalji link

Projekt «Sell Your Body» Krunislava Stojanovskog prvi put je izlagan u sklopu Festivala prvih 2004. godine.

U međuvremenu su akcija i istraživanje nastavljeni i predstavljeni u Muzeju suvremene umjetnosti u Skopju, te na osmom izdanju internacionalnog festivala BREAK u Ljubljani. U Zagrebu je velik, i bitan dio projekta realiziran u javnom prostoru u formi uličnih plakata s neobičnom ponudom fiktivne tvrtke «Sell your body». Jedan poseban billboard prikazuje čak navodne zadovoljne kupce i prodavače organa, a istaknuta je čak i cijena, 200.000 dolara, te internetska adresa na kojoj možete zaključiti posao.

Naravno, prolaznik bi nakon prvotnog šoka mogao naslutiti da u sadržaju zavodljivog plakata nešto ne štima, ili su društvo i marketinške kompanije toliko daleko otišli da bismo se morali ozbiljno zabrinuti. Sličan učinak imao je sada već davni projekt Andreje Kulunčić, u kojem su, također za lažne city-light plakate, kao fotomodeli pozirale radnice bankrotirane robne kuće Nama. Tadašnja akcija zaista je nešto pokrenula, osvijestila je problem prvo kod zatečenih prolaznika, a zatim u široj javnosti. Strategija, ali i namjera Krunislava Stojanovskog u tom je smislu ista.

Projekt je inspiriran dokumentarnim filmom «Prodaja organa», koji su u produkciji njemačko-francuske kuće Arte snimila dvojica novinara. Dvije godine istraživanja bilo im je potrebno da dokažu postojanje tržišta ljudskim organima, a film paralelno prati dvije priče. Jedna govori o ženi koja je odvela sina na operaciju s koje se vratio bez jednog bubrega, te njenoj sudskoj bitci s turskim vlastima. U drugoj autori skrivenom kamerom uspijevaju zabilježiti stvaran susret s osobom koja nudi na prodaju bubreg svog nećaka, kojeg kao robu predstavlja lažnim kupcima.

Kako se sam bavi dizajnom, Stojanovski u najvidljivijem dijelu svojeg projekta, lažnoj reklamnoj kampanji, komentira i srozavanje vrijednosti ljudskog tijela na nivo 'robe za prodaju' ne samo na razini teme projekta, nego kao općenite pojave u strategijama marketinga. «Ljudsko tijelo stalno se koristi u marketingu – ženska tijela, starci, djeca - samo da se neka roba proda. Moramo razmisliti o nekim moralnim granicama toga, kao i moralnim stavovima nas samih i društva u kojemu živimo. Primjerice, kada sam postavio plakate, očekivao sam da će netko javno reagirati i reći da se takve stvari ne mogu i ne smiju raditi. Ali ljudi su danas toliko naviknuti da je u marketingu sve dopušteno, da više nitko ne reagira na jednu ovakvu totalnu provokaciju.»

Izložbeni dio, između ostalog, nudi veliku količinu dokumentacije o diskusijama na temu legalne i ilegalne trgovine organima, materijal uglavnom prikupljen s interneta. U tom smislu, projekt ne zastupa gotovi stav, nego, kako kaže Stojanovski, suočava javnost s pitanjima koja su teška, ali sve bitnija u suvremenom društvu. U izlogu galerije za trajanja izložbe svakodnevno se izvodi performans. Na luksuznoj stolici sjedi osoba, pod čijim nogama su istaknute dvije tržišne cijene. Jedna, koja iznosi 200.000 dolara, hipotetska je vrijednost čitavog tijela na ilegalnom tržištu. Drugu su pak izračunali znanstvenici s jednog američkog sveučilišta. Temeljeći ju na pojedinačnim tržišnim vrijednostima kemijskog sastava ljudskog tijela, izračunali su da bi mogla iznositi točno 89 centi.   

«Osoba koja sjedi u izlogu u ovom je slučaju jedna kolegica, ali u ranijim verzijama izložbe bilo je jedno dijete, ili u drugoj situaciji Rom. Namjerno biram ljude koji su po statistikama u kategoriji najugroženijih». Najčešće žrtve trgovine su beskućnici, djeca, žene, i očajnici iz zemalja trećeg svijeta kojima je prodaja vlastitih organa jedini izlaz za golo preživljavanje. Tema projekta je teška i mračna, a slično se može reći i strategiju kojom Stojanovski prilazi publici, stavljajući je u provokativnu i problematičnu situaciju na web stranici na kojoj je ponuđen i vrlo jednostavan formular kojeg treba ispuniti i poslati fiktivnoj tvrtki «Sell Your Body».
«Na tim stranicama se može popuniti anamneza. Namjera je skretanje pažnje na činjenicu da na Internetu sve može proći. Ljudi naivno vjeruju svemu, daju brojeve svojih bankovnih računa, ili kao u ovom slučaju bez ikakvih problema popunjavaju formular koji bi trebao biti nešto najintimniji dokument između pacijenta i liječnika». 

Izložba se može pogledati u Galeriji Karas do početka ožujka, ali sam projekt nastavlja se i dalje na webu.

AUDIO VERZIJA

(M.G.)

Pročitajte i ...
Hrvatski suvremeni umjetnici u beogradskom Rexu
Darko Fritz o znanosti, umjetnosti, privatnome i javnome
Urban festival 2009: (U)mjesto granice
Urban festival 2009.
Objavljene nagrade 43. Zagrebačkog salona
Garaža ili gdje otvoriti 43. Zagrebački salon
Zagrebački salon primijenjenih umjetnosti i dizajna - u garaži
U Galeriji Miroslav Kraljević 'O stanju nacije'
Andreja Kulunčić - O stanju nacije
Be a happy worker

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici