Zagreb u stanju tranzicije

19.03.2008. Print | Pošalji link

Izložba «Projekt Zagreb» u svom je izvornom, nešto skromnijem obliku, prvi put pokazana na sveučilištu Harvard.

Proizašla je iz istoimene knjige koju su uredili profesorica na tamošnjem Arhitektonskom fakultetu Eve Blau i Ivan Rupnik, koji danas predaje projektiranje na Syracuse University. Autorski dvojac našao se na tragu sličnih ideja prije više godina, dok je Rupnik još bio na postdiplomskom studiju, kada je Eve Blau predložila istraživanje Zagreba polazeći od nekih teza s vlastite izložbe «Shaping the great city». Ta izložba, realizirana još devedesetih, bavila se austrougarskim gradovima prije i poslije prvog svjetskog rata, a Zagreb joj je u tom kontekstu bio posebno zanimljiv, budući da je za razliku od Beča i Budimpešte tek u 19 stoljeću počeo dobivati jasnu strukturu.

«Projekt Zagreb» promatra grad koji se u posljednjih 150 godina, prema autorima knjige i izložbe, nalazi u trajnom 'stanju tranzicije', a orijentira se prema nekoliko točaka unutar tog razdoblja definiranih ne samo regulativom, nego i društvenim, političkim, ekonomskim i drugim transformacijama. Paralelno, studija Ivana Rupnika i Eve Blau s doprinosima lokalnih stručnjaka posebno se osvrće na specifične 'slučajeve', bitne punktove na kojima se ista ta tranzicija jasno može pratiti, kao što su glavni trg, Zakladni blok, Meštrovićev paviljon, Mirogoj i Zagrebački velesajam.

Pojam tranzicije, naveden već u naslovu, naveliko se koristi u knjizi, kao i na samoj izložbi. Termin, najčešće vezan uz postsocijalističko društvo i promjene devedesetih godina, autori koriste na nešto fleksibilniji način, gledajući tranziciju kao proces začet prvom modernizacijom grada od nacionalnih revolucija 1848. godine. «Neke podloge te modernizacije, kao što je nacionalizacija», kaže Rupnik, «nikad nisu do kraja realizirane, čime se stvorila nestabilnost koja nas i dalje prati. Ideja je bila ta da 'tranzicija' nije nešto novo, niti nešto što se povremeno događa gurajući proces u stabilnom smjeru, nego je Zagreb, kao i čitavo područje južne i srednje Europe, područje u stalnoj tranziciji. Nije nas samo zanimalo pitanje nestabilnosti, nego i pitanje kako je uopće jedan grad, koji jest djelomično planiran, uspio savladati tu nestabilnu situaciju, i koje su prakse proizašle iz tih nestabilnih situacija». 

Autori knjige i izložbe u ovome su se poslužili terminom 'otvorenog djela', talijanskog semiotičara i filozofa Umberta Eca. Prema Ecu, recepcija određenog djela istodobno je i njegovo tumačenje i izvođenje, «jer u svakoj recepciji djelo poprima novu perspektivu». Rupnik taj termin koristi kako bi ukazao na određene koncepte djela, u kojima postoji autorstvo, ali ono je otvoreno i nestabilno, uvijek dio mnogo šireg plana djelovanja. Uz stvarno stanje, odnosno vidljive i realizirane projekte, i knjiga i izložba uključuju i one ideje koje nisu ostvarene, ali su ostavile bitnog traga u oblikovanju grada. Tema ih je zanimala i zbog već spomenutog pitanja autorstva, jer u Zagrebu postoji niz kompleksnih arhitektonskih cjelina koje imaju autore, ali njihova uloga nije sasvim jasna, niti fiksirana. Primjer je Zakladni blok, kao projekt koji je trajao 30 godina, te u kojem je ostavilo traga 14 ili 15 autora.

«Imamo, primjerice, nacrte Drage Iblera, u kojima već vidimo sve glavne linije Zakladnog bloka. Iako Ibler nije taj koji ga je projektirao u njegovom konačnom obliku, njegove zamisli očito su imale utjecaj na način na koji su isti prostor zamišljali neki drugi autori. Način timskog rada kroz vrijeme zapravo kontrastira klasičnom čitanju, recimo, moderne. Zbog toga su nam virtualni projekti dosta važni, posebno kada se radi o mjerilu urbanističkih projekata, gdje su regulacije rijetko postajale zakonom, ali vidimo njihove tragove».

U samoj izložbenoj prezentaciji korišteno je više medija, odnosno više vrsta materijala – od arhivskih do originalnih radova za koje su angažirani pojedini suradnici, a svi njeni elementi daju određenu simulaciju grada, te iz različitih perspektiva prezentiraju ideje autora. Predstavljeni su dijagrami iz knjige, nacrti, dokumenti, uključujući i one političke koji su imali bitan utjecaj na razvoj grada, i makete koje pokušavaju rekonstruirati 'moguće', nerealizirane varijante projekata kao što je Zakladni blok. Drugi element na izložbi su arhivske fotografije koje kroz vrijeme dokumentiraju određene prostore, a poseban naglasak na izložbi dan je filmovima. Kratke stop-frame animacije, koje je režirao Bruno Bahunek, ilustriraju 'studije slučajeva' iz knjige, koristeći u njoj priložene materijale i kombinirajući ih sa slikama današnjeg stanja prostora kojima se bave i načina na koji oni funkcioniraju. Filmski segment izložbe sadrži i nekoliko filmskih djela u kojima je grad imao ulogu scenografije - primjerice, Wellesovu adaptaciju Kafkinog «Procesa», u kojoj je Zagreb odglumio generički moderni europski grad u kojem se odvija priča Kafkinog romana.

Izložba će u Muzeju Grada Zagreba biti otvorena do 4. svibnja 2008. Zagrebačka izložba ujedno je i premijera ambicioznije postave «Projekta grad», koja će se mijenjati i prilagođavati ovisno o prostoru i publici kojoj je namijenjen. Nakon zatvaranja, u svibnju, trebala bi biti pokazana u Oslu.

AUDIO VERZIJA

(M.G.)

Pročitajte i ...
Kako je industrija oblikovala Zagreb u 19. i 20. stoljeću
Projekt Zagreb u MGZ-u

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici