'Ne-predvidljivi' Kožarić u Prostoru Kranjčar

27.03.2008. Print | Pošalji link

Prije osam godina u Galeriji Proširenih medija Ivan Kožarić imao je izložbu pod naslovom 'Skulptura 1954–2000', što je mnoge moglo tada navesti na pogrešan zaključak.

Zaključak da će se raditi o nekom retrospektivnom pregledu, ili barem skulpturama u klasičnom smislu. No, kipar je imao nešto drugo na umu – u sklopu izložbe izložena je jedna skulptura, koja doista datira iz sredine pedesetih, dok je ostatak prostora bio ispunjen dugačkom instalacijom od aluminijske folije, postavljenom tako da se, u krivudavoj putanji, nastavlja i nadograđuje kao ekstenzija izdužene ruke spomenute skulpture. Kad je izložba završila, dijelovi instalacije razrezani su u komade, koje je publika iste večeri odnijela svojim kućama. Osam godina kasnije, kustosica Blaženka Perica, Dean Jokanović Toumin i Ivan Kožarić dosjetili su se prikupiti te komade, već preoblikovane od svojih sadašnjih vlasnika, i pokazati ih još jednom zajedno. Prostor u kojem je projekt realiziran je nedavno otvorena Galerija Kranjčar na Kaptolu 26, u kojoj je već održano nekoliko izložbi, između ostalih, i prijatelja Ivana Kožarića iz grupe Gorgona, poput Julija Knifera i Marijana Jevšovara.

Revizijom Kožarićevog rada iz 2000. zapravo počinje i drugi ciklus od četiri izložbe, nazvan «Ne-Predvidljivo». Prvi, pod naslovom «Prisutni/Neprisutni», čija je autorica također bila Blaženka Perica, bavio se umjetnicima koji više nisu među živima ali su ostavili snažan trag na sceni, te je njihov rad prezentirao u sažetom opsegu, vodeći se jednom ili više ideja bitnih za njihove opusa. «U novom ciklusu ne radi se o krutoj tematskoj liniji, nego o izboru četvero umjetnika za koje nam se činilo da bi mogli opravdati taj naslov. Mahom će se raditi o stvarima koje poput ove Kožarićeve, za čiji se rad i inače može reći da je nepredvidiv» - kaže Blaženka Perica.

Originalna izložba, čiji je naslov sugerirao retrospektivnu prezentaciju, bila je na neki način suprotnost i obrat jedne, opet uvjetno rečeno, retrospektive realizirane nekoliko godina ranije. Za razliku od «Ateliera Kožarić», gdje je kompletan sadržaj umjetnikovog radnog prostora premješten u galeriju namjerno bez ikakve selekcije ili smišljenog postava, «Skulptura» iz 2000. u HDLU-u bila je simboličko sažimanje pedesetogodišnjeg umjetnikovog iskustva u jednoj izduženoj, vijugavoj formi. Revidiranje i djelomična rekonstrukcija onoga što je preostalo s te izložbe, kaže Blaženka Perica, ponovno ima duhoviti predznak. «Ovdje je uistinu riječ o revidiranju i preoblikovanju postojećeg, o stavu da se od svega može napraviti skulptura. To je karakteristično za Kožarića, koji ide i dalje od tradicionalnog kiparstva u njegovo 'prošireno polje'. 2000. godine revidirao je svoju skulpturu 'Čovjeka koji sjedi', koju ovdje ipak nije htio pokazati. Kada smo razgovarali s njim o razdijeljenoj skulpturi od aluminija, rekao nam je kako ga je zanimalo tko, od ljudi koji su ponijeli dijelove skulpture, ih još ima kod sebe».

U vrlo kratkom vremenu prikupljen je dio aluminijskih komada koji se nalaze u privatnim stanovima njihovih današnjih vlasnika. Time je djelomično obnovljen ne samo rad, nego i komunikacija koja se inicijalno dogodila u večeri zatvaranja izložbe. «Zanimljivo je danas vidjeti na koji su način svi ti ljudi prepoznali Kožarićevu gestu, odnosno, tko je od njih uistinu odlučio poklonjeni mu komad aluminija proglasiti skulpturom i dati mu odgovarajuće mjesto. Ta vrsta senzibiliteta u uskoj je vezi s Kožarićevim vlastitim odnosom prema umjetnosti».

Dvostruka revizija koja se ovog puta dogodila zapravo je karakteristična za Kožarićev način rada i mišljenja. Prepoznavanje i reagiranje na njegovu metodu pokazalo se ključnim polazištem za sve njegove veće izložbe još od «Ateliera Kožarić», budući da se radi o umjetniku koji mnoga svoja djela konstantno dorađuje, mijenja i preimenuje. U tom smislu, ponovno predstavljeni komadi instalacije iz 2000., koji su prošli kroz ruke kolekcionara u njihovim individualnim postavama, i nisu isti rad. «To su novi radovi u novom kontekstu. Kožarić pritom ostaje u liniji svojih metoda, u konstantnoj rekapitulaciji i stalnoj sumnji u ulogu umjetnika. On nije napravio taj rad, nego je iz zamisli započeta akcija u koju je na kraju involvirano jako puno ljudi».

Kožarićeva izložba ostaje otvorenom do 16. travnja 2008. a nakon toga u sklopu istog ciklusa u Prostoru Kranjčar bit će prikazani i radovi Tonija Meštrovića, Tonyja Cragga i Nine Ivančić.

AUDIO VERZIJA

(M.G.)

Pročitajte i ...
MSU: Zbirke u pokretu
Marija Ujević: Tko je stavio kipove, taj ih mora i skinuti ako je učinjena pogreška
Suvremeno hrvatsko kiparstvo
Gledati druge
Izložba 'Oltari avangarde' - umjetnost svakog čovjeka je sakralna
Oltari avangarde u Klovićevim dvorima
'Boys and their toys' - o dječacima i njihovim igračkama
Boys and their toys
Zagrebi! – Ekofestival ili Ickeofestival?
Ljudevit Gaj u Gajevoj

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici