Restauriran povijesni glasovir iz Trakošćana

07.05.2008. Print | Pošalji link

Posljednjih godina i u Hrvatskoj sve više raste zanimanje za povijesna glazbala, koja se čuvaju u raznim muzejima i privatnim ostavštinama.

Neki od tih instrumenata u međuvremenu su i restaurirani i ponovno dovedeni u više ili manje upotrebljivo stanje. Situacija je pritom osobito složena s nekolicinom sačuvanih povijesnih glasovira. Postupna obnova glasovira Ferde Livadića iz Samoborskog muzeja traje već godinama, no, zbog nedostatnih financijskih sredstava, već se više puta dogodilo da zastoji u obnovi znače da svaka sljedeća faza najprije podrazumijeva saniranje štete nastale zbog nedostatnog održavanja u međuvremenu. Stvar je još kompliciranija uzme li se u obzir da je riječ o instrumentu koji niti u doba gradnje nije bio savršen, posebice u pogledu svoje problematične statike.

Više sreće bilo je s iznimno vrijednim glasovirom s konca osamnaestog stoljeća čuvenog bečkog graditelja Antona Waltera, koji se nalazi u dubrovačkom Kneževom dvoru. Taj je instrument prije dvije godine u potpunosti restauriran, a njegov vrlo zanimljiv zvuk imala je priliku čuti publika u Dubrovniku, ali i u Beču i Zagrebu.

Ovih dana privedena je kraju obnova još jednog povijesnog, premda nekoliko desetljeća mlađeg klavira. Riječ je o instrumentu kojeg je sredinom tridesetih godina devetneastog stoljeća izradio Conrad Graf, vodeći bečki graditelj svoje generacije, čije su klavire imali i velikani poput Beethovena, Schumanna i Mahlera. Ovaj klavir nalazi se u dvorcu Trakošćan, a restaurirao ga je pijanist Ljubomir Gašparović, koji ističe kako je, bez obzira na loše zatečeno stanje, tvrdi da je instrument prvorazredan i raritetan u svjetskim okvirima.

Prema dostupnim podacima, čini se da se tom klaviru u Trakošćanu muziciralo tek sporadično. On je, naime, ondje bio primarno prestižan komad namještaja, smješten u glazbenom salonu, i danas jednoj od najljepših prostorija tog dvorca. Nedostatak brige za taj instrument imao je teške posljedice, jer su ga uvelike oštetili miševi, moljci i drvotočci. Srećom, šteta je sanirana, a posebno je bitno istaknuti da se to uspjelo učiniti tako da su maksimalno sačuvani postojeći originalni dijelovi.

Osim po svojoj kvaliteti, Grafov je trakošćanski glasovir i povijesno izuzetno zanimljiv. On je, naime, tipičan i, ne manje važno, vrhunski primjer glazbala koja nastaju u trenutku dramatično brzog razvoja klavira. Prvi povijesni glasoviri, građeni u drugoj polovini osamnaestog stoljeća, za koje su svoja djela pisali majstori bečke klasike, poput Haydna i Mozarta, još su uvijek, u osnovi, imala samo novu mehaniku unutar starog korpusa čembala. Početkom devetnaestog stoljeća dolazi, međutim, do niza bitnih graditeljskih inovacija – najprije se opseg povećava na šest do šest i pol oktava, zatim se, radi dobivanja mekšeg zvuka, dodaju novi slojevi žica, a potom se učvršćuje konstrukcija korpusa. To je, pak, omogućilo postavljanje debljih i većih žica, pa su tako, za razliku od klasičnih dvožičnih glasovira, romantičarski instrumenti redovito trožični.

U glazbenim krugovima već neko vrijeme postoji svijest kako bi glazbu bečke klasike trebalo svirati na povijesnim glasovirima. No, kada je riječ o romantičarskim instrumentima, još uvijek prevladava zabluda kako nema bitnije razlike između njih i njihovih modernih varijanti, na kojima se, bez gotovo ikakvog sporenja u stručnim krugovima, redovito izvodi repertoar prve polovine devetnaestog stoljeća. Ipak, Ljubomir Gašparović smatra da je riječ o vrlo različitim instrumentima. S obzirom da je osnovna ideja modernog glasovira da bude što glasniji, pa su mu osnova konstrukcije korpusa i batića metal i filc, dok se Grafovi instrumenti temelje na drvu i koži. To, pak, rezultira potpuno drukčijim zvukom i karakterom, tako da je Gašparović skloniji promatrati romantičarski glasovir zasebnim glazbalom, a ne tek pretečom modernog instrumenta.

Prije restauracije povijesnog glazbala uvijek se nameće dvojba je li njen cilj samo saniranje i konzerviranje, ili dovođenje u stanje u kojem će se na njemu moći i svirati. Ljubomir Gašparović u tom se smislu priklanja danas prevladavajućem stavu među stručnjacima za stare instrumente, koji na prvo mjesto ne stavljaju svirnost, nego očuvanje izvornih podataka, koji mogu poslužiti kao osnova za izradu zasebnih replika. Ipak, ponekad su, kao u ovom slučaju, mogući određeni kompromisi, koji omogućavaju da se na rekonstruiranom glazbalu i svira.  Važno je pritom spomenuti da se u ranijem slučaju dubrovačkog Walterovog instrumenta nije poštivalo ta načela, s obzirom da su na njemu kompletno promijenjeni batići, kože i žice. Prema Gašparoviću, to je problematičan potez, "jer za sto godina će se izgubiti originalni materijali, a kao originalni podaci ostat će lažni – oni koji su izrađeni danas, a ne u Walterovo vrijeme".

Poučen neugodnim iskustvima s restauracijom Livadićevog glasovira iz Samobora, Gašparović smatra kako je za daljnju sudbinu upravo obnovljenog trakošćanskog instrumenta ključno osigurati odgovarajuće uvjete za njegovo održavanje. To podrazumijeva stalno čuvanje u primjerenim mikroklimatskim uvjetima, kontinuiranu skrb, ali i redovito korištenje za glazbovanje. Pritom, međutim, treba biti posebno oprezan, "jer je povijesni instrument tehnički posve različit, pa bi klavirski tehničar koji je naučen na moderne klavire, skrbeći za njega mogao nanijeti velike štete". Također, ne bi bilo dobro da ovaj instrument prečesto putuje, ali tu mogućnost ipak ne treba posve isključiti – naravno, pod uvjetom da pritom postoje odgovarajuće mjere osiguranja.

U skladu sa svim navedenim, već postoji inicijativa da se na obnovljenom Grafovom klaviru povremeno održavaju koncerti u sâmom Trakošćanu. No, prije toga, instrument će biti predstavljen u Zagrebu, i to 8. svibnja 2008. u Muzeju za umjetnost i obrt. Ljubomir Gašparović ondje će najprije u podne upriličiti kratku prezentaciju, a u 20 sati održat će i recital, sastavljen od djela autora koji su i sâmi svirali i pisali za slične instrumente. Konkretno, na programu su "Nokturno" Ferde Livadića, "Sonata u d-molu" Ludwiga van Beethovena, te nekoliko "Glazbenih trenutaka" Franza Schuberta – što bi, ako bude sreće, trebao biti tek početak novog života ovog vrijednog glazbala.

AUDIO VERZIJA

(T.M.)

Pročitajte i ...
Novo ruho starog klavira

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici