Muzički Biennale Zagreb 2007 – jedan festival i četiri teme

19.04.2007. Print | Pošalji link

Šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća bilo je lako u Zagrebu organizirati u svjetskim okvirima relevantan festival suvremene glazbe.

Jer, znalo se što je mainstream avangarde, znalo se i tko ga predstavlja, a k tome se i naš mali grad nalazio u sklopu države u kojoj je bilo moguće na jednom mjestu okupiti autore iz obaju tada suprotstavljenih političkih blokova. Pad Berlinskog zida s jedne, te eklektična postmodernizacija glazbene produkcije s druge strane, donijeli su nove izazove pred Muzički Biennale. Jer, protok je informacija, pa tako i glazbi, danas puno brži, a razni smjerovi u stvaranju takozvane ozbiljne glazbe toliko su se razgranali, ali i ispremiješali, da je gotovo nemoguće odrediti što je mainstream, a što nije.

Tom izazovu ekipa je koja vodi Biennale još od 1999. godine, predvođena Ivom Josipovićem i Berislavom Šipušem, dosad prilično uspješno odgovarala oblikovanjem programa svake dvije godine oko neke druge osnovne teme. No, problemi s koncepcijskim vrludanjem nastali su već 2005., kada se u temu "Glazba gradova" moglo utrpati svega i svačega, a dodatnu je konfuziju izazvala ne baš sretna jednokratna simbioza Biennala i Svjetskih dana glazbe.

Ako smo, međutim, mislili kako je prošlo Biennale donijelo vrhunac programskog kaosa, prevarili smo se. Jer, 24. izdanje ovog festivala, koje se održava od 19.- 28. travnja, usredotočeno je ne na jednu, nego na čak četiri različite teme. Prva od njih je suvremena švedska glazba, te se nadovezuje na projekt "Glazbene veze Švedska-Hrvatska", koji se odvija već dvije i pol godine. Prema programskom ravnatelju Biennala Berislavu Šipušu "upravo je Biennale vrhunac švedskog prisustva u Hrvatskoj, s ukupno šest projekata, s gostima u rasponu od Kraljevske filharmonije iz Stockholma do elektroničara Carla Michaela von Hauswolffa".

Nadalje, svako festivalsko izdanje nastoji ugostiti i neku svjetsku skladateljsku zvijezdu. No, umjesto da se ovaj put dovede nekoga tko još nije bio u Zagrebu, a relevantan je za današnji glazbeni trenutak, izbor je pao na Krzysztofa Pendereckog. On, doduše, jest jedan od najznačajnijih skladatelja 20. stoljeća, ali, s druge strane, za suvremenu je glazbenu produkciju već odavno prilično irelevantan, a, k tome, nije ni osobito ekskluzivna akvizicija, s obzirom da je u Zagrebu i inače već prilično redovit gost. No, priređivače to ipak nije spriječilo da upravo njega istaknu kao jednu od ključnih tema Biennala. Jer, kako kaže Šipuš, s obzirom da je riječ o skladatelju koji će na koncertu sa Zagrebačkom filharmonijom dirigirati dva svoja djela, odlučilo ga se predstaviti i drugim skladbama, pri čemu će biti zanimljivo vidjeti znatiželju i širinu tog skladatelja koji je kroz niz godina svašta istražio i svašta dobrog napisao.

Sljedeća tema pokazuje kako priređivači pokazuju zavidan stupanj rodne osviještenosti, iako je i dalje riječ o ideji koja bi puno uvjerljivije odjeknula prije dva-tri desetljeća nego danas. Riječ je o takozvanom "ženskom skladateljskom pismu", čije će boje braniti čak sedam hratskih i još niz inozemnih skladateljica.

Naposljetku, kad se već nagomilava veće i manje teme, trebalo je smisliti i jednu koja će pokušati Biennalu priuštiti određenu dozu spektakularnosti, kako u prenesenom, tako i u doslovnom smislu. Konkretno, riječ je o glazbenoj sceni, pa se tako na narudžbu festivala "iznjedrio niz komornih opera, za koje se treba nadati da će imati svoj život i nakon Biennala".

Sve su četiri programske okosnice ovogodišnjeg Biennala u konačnici uklopljene u sveopći glazbeni vašar, koji je posložen po već odavno prokušanoj formuli – komorni koncerti u jutarnjim i poslijepodnevnim satima, reprezentativni projekti u večernjem terminu, te, uvjetno rečeno, "alternativniji" sadržaji u sitnim noćnim satima.

Čini se da su upravo ti noćni koncerti ujedno i najkvalitetniji segment programa, usprkos smještanju u kasni termin i svojevrsnoj izdvojenosti od ostatka manifestacije. Riječ je, naime o "Noćnoj sceni elektroničke glazbe", na neki način zasebnom "festivalu unutar festivala", organizaciju kojeg potpisuju Net.kulturni klub "mama", te Kultura promjene Studentskog centra. U Teatru ITD tako će se predstaviti ukupno sedam programa, među kojima posebno valja izdvojiti gostovanje finskog dvojca Pan Sonic 25. travnja 2007.

Što se protokolarnog dijela Biennala tiče, dodajmo da se festival otvara 19.04.2007. u 19:45 u HNK-u gostovanjem Baleta istovrsne riječke institucije. Tom će prilikom biti praizveden projekt "Tri pjesme" talijanskog koreografa Mattea Levagija, na glazbu Igora Kuljerića i Heinera Goebbelsa.

(T.M.)

Pročitajte i ...
Čemu tek sada interes za Josipovića-skladatelja?
Još malo o Ivi Josipoviću, ali skladatelju
Ivo Josipović: Istina nije jedna!
Ivo Josipović - skladatelj
Cantus ansambl i Nacionalni orkestar iz Lilla
Gilles Jobin na Tjednu suvremenog plesa
Gilles Jobin ponovno pleše i misli u Zagrebu
Muzički Biennale Zagreb 2009. – zaključak
Staša Zurovac i Berislav Šipuš za kraj MBZ-a
Šipušev i Zurovčev 'Proces' za kraj Biennala

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici