Obnovljene orgulje u Dvorani Lisinski

15.12.2008. Print | Pošalji link

Kada je 1974. godine izgrađena Koncertna dvorana Lisinski, njene su orgulje bile jedne od najkvalitetnijih u čitavoj bivšoj državi.

Veće od njih bile su samo one u Zagrebačkoj katedrali, ali su, s druge strane, one u Lisinskom bile daleko modernije. Dapače, čak ih se i unutar impozantnog opusa uglednog austrijskog graditelja Wernera Walckera smatralo jednim od značajnijih radova.

Nažalost, vrijeme je učinilo svoje, pa su, što zbog nesavršenih mikroklimatskih uvjeta, što zbog izostanka sustavnog održavanja, orgulje u Lisinskom došle u nezavidno stanje. Već koncem devedesetih pojedini su registri počeli otkazivati poslušnost, a kasnije se znalo događati i to da bi čitav instrument prestao funkcionirati usred koncerta. O potrebi temeljite sanacije i restauraciji stoga se govorilo godinama, no, ona se stalno odgađala. Naime, osim što je riječ o iznimno složenom i skupom zahvatu, Werner Walcker, koji je najbolje poznavao vlastiti instrument, umro je 2000. godine, ne ostavivši iza sebe nasljednika koji bi bio dostatno upućen u njegovo djelo.

Ipak, nakon godina i godina čekanja, sredstva su osigurana, a posao sanacije, restauracije, ali i obnove povjeren je Umjetničkoj radionici Heferer, jedinoj hrvatskoj tvrtki specijaliziranoj upravo za restauracije glasovira i orgulja. Čitav je proces dovršen ljetos, pa su tako orgulje u Lisinskom sada ponovno zazvučale u punom sjaju. O opsegu obavljenog posla, za početak, već dovoljno govori i podatak da ovaj instrument sadrži 4967 svirala, od kojih su neke teže i od stotinu kilograma. Sve su one izvađene iz instrumenta, raspoređene po dvorani, detaljno pregledane i obnovljene. Upravo je, premda ne i isključivo zbog toga, obnova izvedena u dvije faze, to jest u dva navrata tijekom ljeta 2007. i 2008., s obzirom da je jedino u to doba godine bilo moguće imati cijelu dvoranu na raspolaganju.

Premda je fonički fundus, odnosno skup svirala, onaj segment orgulja koji je i fizički najuočljiviji, u procesu restauracije bilo je nužno obnoviti i sve druge elemente složenog mehanizma instrumenta. Pritom je osobito osjetljiva zračnica s registarskim kliznicama, zbog koje su i nastali najveći problemi s funkcioniranjem. Riječ je o mehanizmu putem kojeg zrak putuje do svirala, a koji je postao gotovo neupotrebljiv zbog dotrajalosti oko sedam tisuća opružnih mješića od kalane kože.

Voditelj restauracije Tomislav Faullend Heferer, međutim, za razliku od većine manje upućenih promatrača, ne smatra da su problemi s ovim orguljama nastali zbog loših uvjeta u Dvorani Lisinski. On, naime, tvrdi da su mikroklimatski uvjeti gotovo idealni, ali je postotak vlažnosti ipak premali da bi osigurao dulju trajnost kožnih dijelova mehanizma.

Naposljetku, dugoročno najznačajniji zahvat na ovom instrumentu bila je modernizacija njegovih upravljačkih sklopova. Ona je, između ostalog, podrazumijevala promjenu dotrajalih elektromagneta u tim sklopovima, što je dovelo i do bitne uštede električne energije. Naime, dok je prije obnove orguljama pri punom opterećenju bila potrebna struja jakosti 700 ampera, sada je ta vrijednost smanjena na samo 450. Osim toga, čitav je upravljački sustav digitaliziran, što ne samo da orguljašima bitno olakšava posao pri kombiniranju i izmjenjivanju različitih registarskih kombinacija, nego i ovaj instrument čini jednim od najmodernijih čak i u svjetskim razmjerima.

Sve je to, naravno, podosta koštalo, a koštat će i dalje. Vršitelj dužnosti ravnatelja Lisinskog, Tonči Bilić, navodi tako da je u rekonstrukciju orgulja utrošeno nešto više od dva milijuna kuna. Nadalje, sustavno će održavanje koštati oko 200 tisuća kuna godišnje, što podrazumijeva stalnu brigu o instrumentu, ugađanje tijekom cijele godine, konzalting i generalku tijekom ljeta.

Na kraju se postavlja i pitanje u kolikoj mjeri orgulje u Lisinskom odgovaraju svim raznolikim zahtjevima koji se pred njih postavljaju. Naime, one moraju biti u stanju nositi se sa zvukom velikog orkestra na simfonijskim koncertima, a istovremeno biti prikladne za izvođenje vrlo širokog spektra solističkog repertoara. U tom smislu, glavni orguljaš Dvorane Lisinski, Mario Penzar, konzultirao se nedavno s francuskim orguljašima i graditeljima. Prema njihovom mišljenju, nije moguće dati jedan odgovor na pitanje kakve bi točno trebale biti orgulje u koncertnoj dvorani veličine Lisinskog, ali ove konkretne su "jedan od mogućih odgovora". Penzar stoga zaključuje da "imamo instrument koji je univerzalan za svaku vrstu literature, što je rijetkost čak i u koncertnim dvoranama u Europi i u svijetu".

Posao je, dakle, obavljen i to, čini se, vrlo dobro. No, za uspješan su daljnji život orgulja u Lisinskom neophodne dvije stvari – financiranje redovitog održavanja, ali i sustavno korištenje instrumenta. A ovo potonje, nažalost, još uvijek nije slučaj. Dva-tri solistička recitala godišnje i otprilike isto toliko simfonijskih koncerata jednostavno su premalo. Stoga se valja nadati da će obnovljene orgulje u Lisinskom dati dodatan poticaj za renesansu orguljskih koncerata u Zagrebu. A njih, zapravo, kronično nedostaje, pogotovo nakon što se najveće orgulje u Hrvatskoj, one u Zagrebačkoj katedrali, više gotovo uopće ne koriste u koncertne svrhe.

AUDIO VERZIJA

(T.M.)

Pročitajte i ...
Koliko zaista košta održavanje orgulja u Lisinskom?
Nula viška u troškovniku održavanja orgulja KD Vatroslav Lisinski?
Dvorana Lisinski obnovila svoje orgulje

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici