Prva hrvatska izvedba Malecove 'Epistole'

28.01.2009. Print | Pošalji link

Među hrvatskim skladateljima, u prošlih su se pola stoljeća samo dvojica uspjela etablirati u međunarodnim okvirima – Milko Kelemen i Ivo Malec.

No, dok je Kelemen svojom glazbom bio kontinuirano prisutan i u Hrvatskoj, Malec je već pedeset godina boravištem, ali i djelovanjem primarno usredotočen na Francusku. Njega ondje, uostalom, smatraju francuskim skladateljem, što je pozicija koju je i on vrlo spremno prihvatio.

U svjetlu navedenoga, mnoge je iznenadila činjenica da je ovaj autor jedno od svojih posljednjih djela na simboličkoj razini povezao sa svojom već pomalo zaboravljenom domovinom. Riječ je o monumentalnoj kantati "Epistola", koja je koncem 2006. praizvedena u Luksemburgu, i to kao uvod u obilježavanje godine u kojoj je taj grad bio europski grad kulture. Djelo je uglazbljenje dijelova pisma koje je, na latinskom jeziku, Marko Marulić 1522. godine uputio papi Hadrijanu VI. i, premda se u njemu govori o ratnim aktualnostima njegovog vremena, poruke ovog pisma znakovito odzvanjaju i danas.

"Epistola" je postigla zapažen uspjeh, pa bi tako uskoro trebala biti objavljena i na nosaču zvuka. Ne čudi stoga što se, bez obzira na produkcijsku zahtjevnost, Glazbena proizvodnja HRT a odlučila organizirati i prvu hrvatsku izvedbu tog djela. Nakon što je izvedba već jednom odgođena, ona bi se konačno trebala dogoditi 29. siječnja 2009. u Lisinskom. Simfonijskim orkestrom HRT-a ravnat će Nikša Bareza, dok je veći dio vokalnih solista, ali i Češki filharmonijski zbor iz Brna sudjelovao i u luksemburškoj praizvedbi.

Sâm Ivo Malec izbor Marulićevog latinskog pisma, s kojim se prvi put susreo prije desetak godina, objašnjava time što je taj tekst "pisan na vrlo visokom kulturnom, estetskom i pismenom nivou". K tome, "Marulić govori o pokoljima, tragedijama, paljenjima i silovanjima svog vremena, što je vrlo slično onome što se događalo u Hrvatskoj devedesetih godina". I premda je od prve ideje do konačne realizacije proteklo gotovo čitavo desetljeće, osnovne skladateljske zamisli rodile su se praktički odmah. Naime, Malec za svako svoje djelo najprije čuje zvuk, koji "nije ništa precizno, nego samo osjećaj da u tom zvuku postoji program onoga što će nastati, premda se još ne zna što će to realno biti".

Djelo koje je u svom podnaslovu kantata, a proporcijama izvodilačkog sastava je gotovo oratorijskog karaktera, prilično je neobično u kontekstu dosadašnjeg Malecovog opusa. Naime, premda se u više navrata bavio fenomenom vokalnosti, uglavnom je izbjegavao uglazbljivanje konkretnih tekstova. Jer, njegov je odnos prema tekstu u glazbi negativan, i to "prije svega zato što se tekst u glazbi ne razumije". Stoga "treba izmisliti način na koji komponiranje nekog teksta ima smisla preko sâmog razumijevanja, a, s druge strane, tekst treba primiti kao materijal koji se stavlja u usta i u glas". K tome, kad se već odlučio za skladanje semantički jasno oblikovanog teksta, Malec se morao uhvatiti u koštac i s njegovim, zapravo, posve neglazbenim karakterom. Marulićev je tekst, zapravo, "pismo s određenim namjerama, i pitanje je što tu uopće glazba ima napraviti". Dakle, to nije "pjesničko djelo, koje sâmo po sebi daje poticaj za glazbu".

Sve te poteškoće bile su dijelom razloga zbog kojih je stvaranje trajalo iznimno dugo. No, Malec će reći da je na kraju umjetnička potreba ipak prevladala skladateljske probleme. On je, naime, osjetio želju da se manifestira "ne samo kao domoljub, nego, prije svega, kao netko tko brani termine kao što su mir, ljubav ili sloga, što sve spominje i Marulić".

Skladba je tako u konačnici postala svojevrsnim konkretnim odrazom Malecovog skladateljskog, ali i općeljudskog kreda. Autor je pritom, bez obzira na međunarodni ugled, itekako svjestan da svojim djelovanjem, zapravo, ne može ostvariti neki širi utjecaj. Prema njegovom mišljenju, "svjetsku slavu imaju nogometaši ili, u ovom trenutku, rukometaši, a glazbena profesija sve više ide u stranu". Dapače, "ukraden nam je termin 'glazba', jer se pod njom više ne podrazumijeva glazba koju mi stvaramo – mi više nismo nosioci glazbe, i bit ćemo to sve manje".

To, međutim, ne znači da Malec svoju "Epistolu" ne shvaća ozbiljno. Dapače, kod nje je došlo i do svojevrsnog presedana, s obzirom da je skladatelj unio određene izmjene u partituru i nakon praizvedbe. Najviše je pritom zahvaćena završnica djela, kojom dominira solo sopran. Prva izvedba Malecove "Epistole" u Hrvatskoj bit će stoga i svojevrsna praizvedba izmijenjene verzije. Djelo će izvesti vokalni solisti Claudia Barainsky, Kora Pavelić, Robin Leggate i Ralf Lukas, a Češkim filharmonijskim zborom iz Brna i Simfonijskim orkestrom HRT-a ravnat će Nikša Bareza. Koncert u velikom Lisinskom zakazan je za 29. siječnja 2009. u 19:30.

AUDIO VERZIJA

(T.M.)

Pročitajte i ...
GODIŠNJI PREGLED: Ozbiljna glazba 2009.
Epistola – Ivo Malec
'Epistola' prvi put u hrvatskoj
Milko Kelemen
Milko Kelemen: elektronska muzika ima još puno mogućnosti

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici