Devedeseta obljetnica Zagrebačkog kvarteta

05.02.2009. Print | Pošalji link

Gotovo istovremeno s bombastično obilježenom 55. obljetnicom Zagrebačkih solista, jedan drugi ansambl puno samozatajnije slavi svoj bitno veći, a možda i relevantniji jubilej.

Riječ je o Zagrebačkom kvartetu, kojeg je prije devedeset godina osnovao češki violinist Vaclav Huml, što je bio jedan od prvih većih koraka u općenitoj profesionalizaciji glazbenog života Zagreba u godinama nakon Prvog svjetskog rata.
Prevelike pompe oko ove godišnjice nema – nešto veći slavljenički koncert priprema se u ožujku, a već 5. veljače 2009. istim će povodom članovi Zagrebačkog kvarteta biti gosti redovnog pretplatničkog koncerta Simfonijskog orkestra HRT-a. Bit će to prilika za podsjećanje na još jednu obljetnicu, konkretno 150 godina od smrti nepravedno zaboravljenog njemačkog skladatelja Louisa Spohra, koji će biti predstavljen svojim posljednjim djelom, "Koncertom za gudački kvartet i orkestar". Koncert se, inače, održava neposredno uoči početka Međunarodnog violinističkog natjecanja "Vaclav Huml", a prva violina Zagrebačkog kvarteta Goran Končar kaže kako je namjera bila "ukazati na standarde i kriterije koji su bili uspostavljeni u vrijeme osnivanja ansambla, što, naravno, nema izravne veze sa sadašnjim postavom Kvarteta, ali posredne ima sa svima nama".

Bez obzira što je kvaliteta neminovno oscilirala, današnji članovi Kvarteta, u kojem, uz Gorana Končara, sviraju još Davor i Hrvoje Philips te Martin Jordan, i dalje nastoje slijediti temeljne smjernice koje je još davne 1919. zacrtao legendarni Vaclav Huml. To su, konkretno, "predstavljanje hrvatskih interpretativnih dometa i autorskog potencijala, uz postavljanje nadnacionalnih kriterija".

Tijekom posljednjih nekoliko godina, ono po čemu je Zagrebački kvartet bio prepoznatljiv, pa i jedinstven na našoj glazbenoj sceni, bili su tematski oblikovani ciklusi koncerata. Tako su, primjerice, publici bili predstavljeni, bilo integralno, bilo u većim segmentima, kvartetski opusi Haydna, Mozarta, Beethovena, ali i Borisa Papandopula. No, od takvog se koncepta u međuvremenu odustalo. Takav zaokret Goran Končar opravdava time što se očekuje "konstantno njegovanje standardnog repertoara, prije svega zbog održavanja kvalitete ansambla, ali i zbog toga da ta djela upoznaju sve generacije slušatelja, jer su oni suština umjetnosti".

A kad je riječ o komornoj glazbi, nužno se nameće i općenito pitanje koliki su, zapravo, i interes i potreba za tom vrstom glazbe. Jer, takvi koncerti u pravilu ne privlače veliku pozornost, osim kad se dogode gostovanja nekih zvučnih imena. Goran Končar smatra da ovdje treba sagledati i neke nimalo zanemarive izvanglazbene elemente. Jer, "postoji ogroman prostor koji se može mjeriti malograđanštinom ili trivijalnostima, i bez toga se ne može, ali je pitanje hoće li to prevladati u odnosu na sâmu suštinu". Komorna glazba, pak, "na trivijalnosti uglavnom nema pretenzija, pa je to možda razlog zbog kojeg se stječe dojam da je i interes za nju slabiji".

Međutim, u proturječju s tom tezom, manifestacije kao što su "Julian Rachlin and Friends" u Dubrovniku, ili "Zagrebački međunarodni festival komorne glazbe", izazivaju veliku pozornost publike, ali i medija. No, vođa Zagrebačkog kvarteta prema takvim je projektima donekle suzdržan. Jer, "kad se skupe glazbenici svjetske karijere, koji međusobno inače ne surađuju, i onda nekoliko dana vježbaju nešto što će zajedno izvesti, to je potpuno drukčija priča od one koju nudi ansambl koji konstantno djeluje zajedno".

Jedna od najznačajnijih promjena u djelovanju Zagrebačkog kvarteta dogodila se prije nekoliko godina, kada je ansamblu, nakon dugogodišnjeg podstanarčenja na raznim lokacijama, na trajno korištenje dan prostor u Ilici 31. Taj prostor, između ostalog, uključuje i manju dvoranu od pedeset mjesta, koja u ovom trenutku služi za snimanja, ali bi uskoro trebala zaživjeti i kao mjesto održavanja koncerata. Kvartet pritom planira nekoliko ciklusa, od kojih bi se jednim dodatno proširila već tradicionalna suradnja ansambla s domaćim autorima. Riječ je o projektu "Poslijepodne jednog skladatelja", kojim bi se predstavljala nova djela, i to ne samo zbog publike, nego i da bi skladatelji imali priliku čuti svoje skladbe češće nego što je to sada slučaj.

No, to su već planovi za budućnost, koji su još uvijek relativno neizvjesni. Ono što je, međutim, posve izvjesno, jest da će Zagrebački kvartet 5. veljače 2009. u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog izvesti "Koncert za gudački kvartet i orkestar" Louisa Spohra. Uz to djelo, Simfonijski orkestar HRT-a će, pod ravnanjem Mladena Tarbuka, izvesti još i "Komornu suitu" Josipa Mandića i "Sedmu simfoniju" Antonína Dvořáka, a koncert počinje u standardnih 19:30.

AUDIO VERZIJA

(T.M.)

Pročitajte i ...
Itamar Golan: Komorna glazba traži vrijeme, znoj, pa čak i krv
Krešimir Špicer - tenor koji ima što i za reći
90. obljetnica Zagrebačkog kvarteta
Krešimir Špicer: Stara je glazba potcijenjena!
Zagrebački kvartet slavi obljetnicu

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici