Koliko zaista košta održavanje orgulja u Lisinskom?

Njih je prije više od tri i pol desetljeća izgradio njemački graditelj Werner Walcker, čija je tvrtka niz godina i održavala taj instrument. No, ovu posljednju obnovu, kao i daljnje održavanje, preuzela je hrvatska tvrtka Heferer. Službeno objašnjenje bilo je da je prvotni graditelj preminuo, a njegova je tvrtka otišla u stečaj.

No, to ipak ne znači da iza Wernera Walckera nisu ostali nasljednici koji bi mogli nastaviti njegov posao. Dapače, pripadnici obitelji Walcker već su dvjestotinjak godina među vodećim europskim graditeljima orguljama, a tu tradiciju danas nastavljaju, između ostalih, i dvojica sinova prvog graditelja instrumenta u Lisinskom. Jedan od njih, Michael Walcker Mayer, ovih je dana boravio u Zagrebu, izvodeći radove na redovitom održavanju katedralnih orgulja, koje je još u devetnaestom stoljeću izgradio njegov pradjed. Riječ je o najvećem glazbalu te vrste u Hrvatskoj, koje je u nekim ključnim elementima bitno različito od instrumenta u Lisinskom. Naime, kako objašnjava Walcker, "u doba kad su izgrađene katedralne orgulje gradilo se instrumente s pneumatskim sustavom i romantičarskim zvukom, koje se često nadograđivalo, pa je tako i instrument u Katedrali izvorno imao tri manuala i pedeset registara, a sada ima četiri manuala i 78 registara". S druge strane, "u doba gradnje orgulja u Lisinskom težilo se baroku, odnosno neobaroku, pa je njihov zvuk oštriji i prodorniji".

Što se tiče održavanja ovih potonjih orgulja, Michael Walcker Mayer još je prije pet-šest godina uspostavio kontakt s upravom Lisinskog. Tadašnjem ravnatelju Lovri Lisičiću objasnio je kako više nema veze s njemačkom tvrtkom koja je dotad održavala orgulje u Lisinskom, a u međuvremenu je promijenila vlasnike, nego radi u vlastitoj austrijskoj tvrtki. To je ujedno bio i kraj komunikacije između uprave Lisinskog i Walckera, koji je tek nedavno saznao da je orgulje obnovila tvrtka Heferer.

Walcker, doduše, niti ne tvrdi da bi on osobno ili njegova obitelj polagali neka "autorska prava" na orgulje u Lisinskom, jer "u trenutku kada predajete orgulje sva prava preuzima naručitelj – dakle, u ovom slučaju Koncertna dvorana Lisinski".  No, ističe i kako graditelj i njegovi nasljednici imaju posve druge interese od nekog drugog graditelja koji preuzima održavanje orgulja. Walcker pripada već sedmoj generaciji graditelja orgulja u svojoj obitelji, pa smatra da je čitavoj obitelji posebno važno da se njihovi instrumenti održavaju u dobrom stanju.

Michael Walcker Mayer također ne želi u pitanje dovesti kvalitetu posla kojeg je na obnovi orgulja u Lisinskom obavila tvrtka Heferer – dapače, priznaje kako bi većinu stvari vjerojatno i sâm napravio na jednak način. Ipak, smatra da se pri obnovi i modernizaciji tog instrumenta nije uzelo u obzir neke promjene koje su se u međuvremenu dogodile u općenitom pristupu koncertnim orguljama. Naime, "šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća bilo je uobičajeno da orgulje u koncertnim dvoranama budu nešto suzdržanijeg zvuka, jer su dirigenti htjeli da orkestri budu dominantni, a danas se preferiraju orgulje moćnog i dominantnog zvuka".

Ipak, dok je vrlo diplomatičan glede pitanja "autorskih prava" i načina na koji su obnovljene orgulje u Lisinskom, Walcker otvoreno priznaje da je ostao šokiran  svotom koja se sada ulaže u održavanje tog instrumenta. Brojke koje je koncem prošle godine iznio tadašnje v.d. ravnatelja Lisinskog Tonči Bilić uistinu nisu male, jer je u obnovu utrošeno 2,2 milijuna kuna, dok održavanje košta dvjesto tisuća kuna godišnje, što, prema Biliću, podrazumijeva "permanentnu brigu o instrumentu, ugađanje tijekom cijele godine, cijeli konzalting i jednu generalku".

Upravo je taj posljednji iznos od dvjesto tisuća kuna, odnosno gotovo trideset tisuća eura Walckeru posebno upitan, dapače, tvrdi da je nemoguć:«Čak i kod ovako velikih orgulja za godišnje održavanje nije potrebno više od otprilike 1800 eura. Naravno, u koncertnoj dvorani postoji faktor da se možda na tim orguljama svira puno koncerata, pa je potrebno češće ugađanje, ali čak i u tom slučaju najviši bi mogući iznos bio oko tri tisuće eura. Nevjerojatna mi je ta brojka od trideset tisuća eura – možda je tu jedna nula previše.»

Brojka je još sumnjivija uzmemo li u obzir da su orgulje u Lisinskom, zapravo, vrlo rijetko u funkciji – orguljski recitali održavaju se dva-tri puta godišnje, a ni orkestralnih programa u kojima sudjeluju orgulje rijetko je išta više od toga. Tko zna, možda najskuplja stavka u ovom troškovniku nije samo uštimavanje orgulja, nego onaj «cijeli konzalting». Hoće li se na orguljama u Lisinskom i zbog one - kako Michael Walcker Mayer kaže – jedne nule viška i više svirati, vrijeme će pokazati.

AUDIO VERZIJA

(T.M.)

Pročitajte i ...
Nula viška u troškovniku održavanja orgulja KD Vatroslav Lisinski?
Dvorana Lisinski obnovila svoje orgulje
Obnovljene orgulje u Dvorani Lisinski