Detonijev Atlas života – knjiga sa šansama za Nobela

30.11.2009. Print | Pošalji link

Dubravko Detoni u hrvatskoj je javnosti poznat ponajprije kao jedan od vodećih suvremenih skladatelja ozbiljne glazbe.

No, ovaj nekadašnji, a možda, usprkos visokoj dobi, i sadašnji "enfant terrible" naše glazbene scene jednako vješto kao notama barata i riječima. Iza njega je nekoliko zbirki eseja, ali i poezije, pri čemu je u njegovom slučaju to dvoje vrste ponekad teško jasno razgraničiti.

Krunu njegovog spisateljskog opusa predstavlja, pak, "Atlas života", pozamašna zbirka dnevničkih zapisa, pisanih doslovno svakodnevno od 1991. pa sve do danas. S obzirom na golemu količinu materijala, "Atlas" će biti objavljen u tri toma. Ovih je dana objavljen prvi, u kojem su objavljene Detonijeve misli do 1995.

Premda i sâm pisac, Tito Bilopavlović bio je podjednako osupnut kako količinom teksta, tako i njegovim kvalitetama. Jer, riječ je o "petstotinjak stranica gustog poetskog teksta, gotovo neprohodnog, pogotovo u dijelovima o glazbi i glazbenicima, koji su obilježeni kratkim i fantastičnim rečenicama, osornim i okrutnim prema svemu što je u glazbi ikad nastalo".

Tu Detonijevu beskompromisnost ističe i glazbeni kritičar Branimir Pofuk: "Glazba je kod njega čudovište, neman s kojom se sâm bori, biće koje je teško uhvatljivo, ne uvijek dobroćudno, i vrlo često s užasom bježi od suvremenih skladatelja i njihovih partitura".

Sâm Detoni, na pitanje je li sve ove godine zaista svakodnevno bilježio misli u svoj dnevnik, odgovara da datume u "Atlasu života" ne treba uvijek prihvatiti zdravo za gotovo: "Ima tu i prevara – nekad sam pisao i dva-tri datuma sa zakašnjenjem, ali su oni bili prethodno pohranjeni u memoriju, koju sam izvježbao kao pijanist".

Svojevrsno strano tijelo, ali i dobrodošao predah unutar oštrog poetskog stila dnevničkih zapisa, u "Atlasu života" predstavlja "Knjiga o Danijelu". Riječ je o kraćoj zbirci pjesama koje je Detoni posvetio svom sinu, ranih devedesetih još djetetu, a danas jednom od najperspektivnijih domaćih pijanista mlađe generacije. Upravo taj dio knjige Tito Bilopavlović smatra posebno upečatljivim: "Jednostavne, obične činjenice svakodnevnog djetinjeg života alkemičarski su prevedene u luckasti i očuđavajući svijet pjesničkih slika, pri čemu se ne bježi ni od kritičarima mrske anegdote i još mrskije poante".

Ipak, prve su kritičke reakcije na "Atlas života" uglavnom izrazito pozitivne. Zoran Roško tako je u "Zarezu" proglasio Detonija jedinim hrvatskim piscem koji bi mogao imati šanse za Nobelovu nagradu. Dodali bismo – da, pod uvjetom da je Detonija uopće moguće prevesti na bilo koji strani jezik. No, dobio Nobela ili ne, Detonija treba čitati. I to, kako su suglasni Tito Bilopavlović i Branimir Pofuk, ne odjednom, nego malo-pomalo – na žličice.

AUDIO VERZIJA

(T.M.)

Pročitajte i ...
Objavljen 'Atlas života' Dubravka Detonija
Pavica Gvozdić i Vladimir Krpan sviraju Brahmsa
Praizvedba djela Milka Kelemena
Iz domaće kuhinje

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici