Ivo Josipović: Istina nije jedna!

11.01.2010. Print | Pošalji link

Već na sâmom početku predizborne kampanje Ive Josipovića, 17. rujna prošle godine, akademik Nedjeljko Fabrio otkrio je javnosti ekskluzivnu informaciju.

On i tada još samo kandidat Josipović pripremaju operu!

Informacija je mnogima bila iznenađenje, jer je sada već izabrani predsjednik Republike široj javnosti uglavnom bio poznat samo kao pravnik. No, ne treba zaboraviti da je, istovremeno, riječ o jednom od vodećih hrvatskih skladatelja srednje generacije, k tome i dugogodišnjem ravnatelju Muzičkog biennala Zagreb.

Iz te perspektive, zanimalo nas je kakvu to operu kuhaju novi predsjednik i blagoglagoljivi akademik-libretist. Sâm Ivo Josipović rekao nam je da definitivnog dogovora još nema čak niti o temi djela. Ipak, otkrio nam je da ga zanima ubojstvo Johna Lennona, ali kroz profil ubojice, dok drugu opciju predstavlja neka komična opera, što bi, prema vlastitom priznanju, "možda i lakše napisao".

Za dosadašnji je skladateljski opus Ive Josipovića paradigmatska njegova orkestralna kompozicija "Epikurov vrt" iz 1984. Idejni svijet tog djela na neki način prožima cjelokupno njegovo djelovanje – i to ne samo u glazbi. Naslov je preuzet od njemačkog filozofa Eugena Finka, koji govori o Epikurovom vrtu kao "vrtu duhovnih užitaka i profinjenosti".

Fink, k tome, mnogo govori i o različitostima u tom vrtu, a upravo su one ključne za Josipovićev odnos prema glazbi – kako njegovoj vlastitoj, tako i onoj njegovih suvremenika. Jer, "često smo u glazbi bili suočeni s tendencijom da se neki stil proglasi jedinim mogućim". No, Josipović ističe kako ga je uvijek smetao taj ekskluzivitet. On smatra da "istina nije jedna, pogotovo ne u umjetnosti". Stoga je, kada je preuzeo Muzički biennale Zagreb, nastojao "napraviti festival svega onoga što se događa u suvremenoj glazbi, pa je na njemu bilo i tvrđeg jazza, i 'pitomijih' skladbi, ali i 'tvrđe' avangarde".

Premda tijekom sljedećih barem pet godina vjerojatno neće naći vremena skladati baš čitavu operu, novi predsjednik Republike ipak ne kani prestati komponirati. Jer, "Predsjednik ima radno vrijeme, koje je zacijelo puno dulje nego na nekim drugim poslovima, ali sigurno ostane i nešto slobodnog vremena".

U zemlji u kojoj smo navikli da politički vođe dolaze iz nekih drugih intelektualnih sfera, može se činiti neobičnim da na čelo države stane jedan glazbenik. No, s druge strane, u međunarodnim okvirima nije riječ o presedanu. Dapače, dva primjera potvrđuju da glazbenici mogu biti iznimno značajni političari, i to upravo u prijelomnim vremenima.

Prvi poljski premijer nakon Prvog svjetskog rata bio je skladatelj i pijanist Ignacy Jan Paderewski. Nešto manje poznat, ali nipošto ne i beznačajan primjer je i muzikolog Vytautas Landsbergis, prvi postsovjetski predsjednik Litve. I, nije da u tome nema nekog simboličnog smisla – jer, netko tko se u umjetnosti bavi harmonijom zacijelo će i u politici težiti skladu.

No, možda ga sad pod stare dane baš puknu dekonstruktivizam i aleatorika. U tom slučaju, nema nam pomoći!

AUDIO VERZIJA

(T.M.)

Pročitajte i ...
Čemu tek sada interes za Josipovića-skladatelja?
Još malo o Ivi Josipoviću, ali skladatelju
Mladen Tarbuk posvetio kompoziciju Katarini Krpan
Katarina Krpan svira vlastiti život
Ivo Josipović - skladatelj
Crveni obraz Bandićeve 'crvene' kampanje
GODIŠNJI PREGLED: Ozbiljna glazba 2009.
Umjetnost (i) politika na Muzičkom Biennalu
Muzički Biennale Zagreb 2009.
Iz domaće kuhinje

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici