Dijeljene glazbe i manjinski identiteti

29.08.2007. Print | Pošalji link

U formiranju identiteta različitih društvenih skupina, bile one temeljene na nacionalnoj, religijskoj, rodnoj ili kojoj drugoj osnovi, umjetnost i drugi oblici kulturnog izražavanja imaju iznimno značajnu ulogu.

Naime, pojedine skupine svoj identitet manifestiraju i etabliraju, između ostalog, i vlastitim kulturnim praksama, pokazujuću tako samosvojnost i različitost od drugih skupina. K tome, većinske skupine kulturu nerijetko koriste i kao sredstvo dominacije i asimilacije manjina. U eri sveopće globalizacije pritom sve više jača utjecaj takozvanih "velikih kultura" , što se, primjerice, najizrazitije vidi u sve većoj prevlasti engleskog nad ostalim jezicima, ili, pak, u sferi kulture, dominaciji holivudske filmske industrije.

Takve okolnosti neminovno dovode do sve veće ugroženosti manjinskih kultura, a, samim time, i manjinskih identiteta, što je problem na koji već dulje vremena upozoravaju sociolozi i antropolozi. Kako je, pak, i glazba bitna sastavnica formiranja i većinskih i manjinskih identiteta, logično je da se tom temom vrlo intenzivno bavi i etnomuzikologija. Najuglednija svjetska krovna udruga u toj struci, Međunarodni savjet za tradicijsku glazbu, upravo je zbog toga formirao Studijsku skupinu "Glazba i manjine", čija je glavna zadaća znanstveno istraživanje, propitivanje i preispitivanje raznih aspekata prožimanja umjetnosti i identiteta. U tu svrhu, bijenalno se organiziraju međunarodni kongresi, a treći od njih održan je prije tri godine u istarskom Roču.

Nakon poduljeg čekanja, nedavno je svjetlo dana ugledao i zbornik radova s tog skupa, naslovljen "Dijeljene glazbe i manjinski identiteti". Njega je, zajedno s američkom etnomuzikologinjom Ericom Haskell uredila hrvatska znanstvenica Naila Ceribašić iz zagrebačkog Instituta za etnologiju i folkloristiku, koji je ujedno i izdavač tog zbornika. Prema njoj, simpozij u Roču i njegov ukoričeni rezultat predstavljaju svojevrsnu prekretnicu u istraživanju zadane teme. Naime, nakon etabliranja manjinskih glazbi kao relevantne etnomuzikološke teme, naredni je korak bio vidjeti da unutar manjinskih glazbi postoji bogata dinamika. Koncept "dijeljene glazbe" pritom se odnosi na raznolikosti unutar pretpostavljeno čvrste etničke zajednice, ali i povrh nje.

No, iako nekolicina od ukupno 26 radova okupljenih u zborniku "Dijeljene glazbe" dotiču i teme vjerskih i rodnih identiteta, glavnina se još uvijek usredotočuje na glazbene dodire unutar i između različitih etničkih skupina. Naila Ceribašić ističe kako nema dvojbe da je ideja o pluralitetu, isprepletenosti i dijeljenosti identiteta načelno relevantna, ali je u istraživačkoj praksi i dalje dominantna ideja etničke manjine.

Ipak, čak i u takvim, relativno suženim okvirima istraživanja, otvaraju se mogućnosti za bavljenje vrlo raznolikim stranama fenomena dijeljenja glazbe. Pritom su se, međutim, prilično jasno iskristalizirale tri osnovne teme: višestruki identiteti, emsko i etsko, odnosno, pojednostavljeno rečeno, "autsajdersko" i "insajdersko", te, naposljetku pitanja osnaživanja identiteta i primijenjene etnomuzikologije.

Kao primjer prvospomenute teme, koja se dotiče i interakcije između većinskih i manjinskih skupina, Naila Ceribašić navodi rad nestora hrvatske etnomuzikologije Jerka Bezića, koji se bavi Hrvatima iz Zadra, čiji glazbeni repertoar, a time i identitet, velikim dijelom počiva na repertoaru talijanske zajednice iz tog Zadra. Ovaj slučaj kroz interakciju, međutim, samo dodatno potvrđuje etabliranost pojedinačnih etničkih identiteta. No, ima i drukčijih, možda i zanimljivijih primjera, koji u pitanje dovode i sâm koncept čvrstih i zatvorenih manjinskih skupina. Tako u svom prilogu američki istraživač Philip V. Bohlman propituje glazbene prakse raznih etničkih zajednica na području Chicaga, posebice onih porijeklom iz jugoistočne Europe. On ističe kako se pojedinca može tumačiti "i kao pripadnika zajednice, ali i kao onoga koji je manjinski unutar spektra onoga čime se zajednica reprezentira u širem američkom društvu".

Otvarajući osjetljivo područje identiteta, etnomuzikolozi su neminovno došli i do pitanja vlastite objektivnosti u pristupu temama nekih svojih istraživanja, otvoreno priznajući da su i sâmi nerijetko pristrani. Tako se početkom dvadesetog stoljeća smatralo kako romski glazbenici loše djeluju na glazbu dominantnih zajednica. Današnji istraživači taj negativni stereotip zamjenjuju pozitivnim stereotipom o Romima kao izrazito kreativnim glazbenicima, koji umiju povezati inspiraciju iz različitih izvorišta i nadograditi je na svoj specifičan način.

S obzirom na još uvijek primarnu usredotočenost na etničke identitete, nije bilo moguće izbjeći i politički aspekt znanstvene teorije i prakse. U tom smislu, otkrivaju se, međutim i, recimo to tako, aktivistički potencijali znanstvenog angažmana. Tako se, recimo, María Escribano, baskijska etnomuzikologinja koja djeluje u Irskoj, upustila u projekt kojem je cilj bio okupiti istraživače baskijske i irske glazbe, ali i sâme glazbenike. Kao rezultat, pokazalo se kako postoje brojne poveznice i sličnosti, te da se kroz prepoznavanje i univerzalnoga i kulturno specifičnoga može graditi putove prema miru.

Srećom, nije sve u zborniku "Dijeljene glazbe i manjinski identiteti" niti akademski hermetično, niti politički angažirano. Tako je, recimo, kineski znanstvenik Shui-Cheng Cheng, baveći se glazbenim praksama raznih etničkih skupina u svojoj zemlji došao i do odgovora na pitanje koji je najjeftiniji instrument na svijetu. Konkretno, riječ je o običnom listu, kojeg se može naći bilo gdje, ali koji je u Kini relevantno glazbalo s bogatom izvodilačkom tradicijom.

Izvan relativno malog svijeta istraživača manjinskih glazbi koncept dijeljenih identiteta, međutim, još uvijek nije zaživio u svijesti čak niti onih koji bi ga trebali bi svjesni. Tako je čak i UNESCO, iako je pokrenuo projekt zaštite nematerijalne baštine, u realizaciji tog projekta pokazao prilično zastarjele poglede na to koje i kakve identitete treba štititi, a koje ne. Prvi hrvatski prijedlog za međunarodnu zaštitu u tom području bio je takozvani istarski etnoglazbeni mikrokozmos, obilježen multietničnošću i multikulturalnošću. No, upravo zbog tog dijeljenog identiteta projekt nije shvaćen od UNESCO-a, te je, umjesto toga, predloženo ili da to bude zajednički projekt Hrvatske, Slovenije, Italije i Crne Gore, ili da se ponudi samo hrvatski aspekt istarske glazbe. Sve to, prema Naili Ceribašić, govori da "koncepcija multikulturalizma i dalje podrazumijeva neke čiste kategorije".

Da ne bi sve ostalo samo na etnomuzikološkom blagoglagoljanju i mrtvim slovima na papiru, polovica radova skupljenih u zbornik "Dijeljene glazbe i manjinski identiteti" popraćena je i konkretnim glazbenim primjerima, snimljenima na CD-u koji je integralni dio ove knjige. Iako je zbornik objavljen na engleskom jeziku, svi radovi imaju i sažetke na hrvatskom, pa stoga ne bi trebalo biti prepreke za konzumiranje zanimljivih spoznaja svjetskih etnomuzikologa.

(T.M.)

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici