Milko Kelemen: elektronska muzika ima još puno mogućnosti

18.10.2007. Print | Pošalji link

Konkurencija na globalnom kulturnom tržištu je ogromna, i samo se najbolji, ili barem najsretniji, uspijevaju izboriti za neko iole relevantno mjesto u svjetskim umjetničkim krugovima.

Kada je riječ o ozbiljnoj glazbi, odnosno, još konkretnije, o kompozitorima, sve do danas samo su dvojica naših autora uistinu prepoznatljiva imena u svijetu – Ivo Malec i Milko Kelemen. Tome je zacijelo pridonijela i činjenica da ne djeluju u Hrvatskoj, nego u Francuskoj, odnosno Njemačkoj. K tome, Kelemena se još dan-danas pamti kao osnivača i prvog direktora Muzičkog biennala Zagreb, manifestacije koja je, bez obzira na svoj sadašnji oblik, još uvijek upisana zlatnim slovima u povijest avangardnih glazbenih pokreta druge polovine dvadesetog stoljeća.

Još jedna karakteristika koju Kelemenu valja upisati kao plus u odnosu na Maleca jest i činjenica da je, bez obzira na svoju međunarodnu karijeru, redovito prisutan i u glazbenom životu Hrvatske. Neka od njegovih ključnih djela praizvedena su tako upravo u Zagrebu, a u njegovoj rodnoj Podravskoj Slatini postoji čak i manifestacija "Dani Milka Kelemena". Ne iznenađuje stoga da će i njegova najnovija kompozicija, "Mon image", za glasovir, zbor i orkestar, svoju praizvedbu doživjeti 20.10.2007. u dvorani Lisinski.

Ta je praizvedba bila i izravan povod za razgovor s nestorom hrvatske skladateljske scene, koji, kako sâm tvrdi, odbija bilo kakva sentimentalna objašnjenja činjenice da se uvijek iznova vraća u rodnu Slatinu, te u Zagreb, u kojem je studirao. On, naime, u Hrvatsku ne dolazi "iz velike tuge i žalosti prema zemlji u kojoj je rođen, što je romantično mišljenje iz doba Ljudevita Gaja", nego jednostavno zato što ga zovu – a da ga ne zovu, ne bi ni dolazio.

Novo Kelemenovo djelo, "Mon image", neobičan je spoj glasovirskog koncerta i zborske kantate. Iako nije riječ o kombinaciji bez presedana, ipak su u povijesti glazbe dosad zapamćena samo dva primjera takve sinteze – Beethovenova "Fantazija za glasovir, zbor i orkestar", te "Koncert za glasovir, muški zbor i orkestar" Ferruccia Busonija. Kelemen se, međutim, u svojoj skladbi ne poziva niti na jednog od te dvojice skladatelja, nego je osnovna zamisao bila svojevrstan povratak njegovim osobnim korijenima. Tako je sada "ponovno otkrio doživljaje iz djetinjstva", te ih pretočio u skladbu koja je njegova "slika iz doba kad je imao četrnaest godina, ali transponirana u sadašnje vrijeme, u kojem ima veliko životno iskustvo".

To iskustvo odražava se, naravno, u sâmoj glazbenoj građi i skladateljskom izrazu. S druge strane, posvetu djetinjstvu u Slatini moguće je iščitati iz tekstova koji su u novom djelu uglazbljeni. Riječ je, naime, o stihovima, između ostalih, Miroslava Krleže, Johanna Wolfganga Goethea, Paula Verlainea i Walta Whitmana, koje je Kelemen otkrio još u gimnazijskim danima, i koji su kasnije bitno utjecali ne neke njegove kompozicije.

Izbor tekstovnih predložaka, koji su u "Mon image" odreda doneseni u svojim izvornicima, prilika je Kelemenu da još jednom, kao i već više puta ranije, u jedno djelo pretoči svoju opsesiju različitim jezicima. Takva višejezičnost pritom nije odraz samo poštovanja prema pjesnicima koje uglazbljuje, nego i svijesti o imanentno glazbenim potencijalima svakog pojedinog jezika. Naime, "postoji mnogo jezika, koji u sebi skrivaju razne glazbe, jer je svaki jezik glazba za sebe".

Otkrivanje tih "skrivenih glazbi" također je jedna od stalnih Kelemenovih preokupacija, zbog koje i ustraje na svom specifičnom glazbenom izričaju, čak i pod cijenu da mu djela ne budu uvijek dočekana s jednoglasnim oduševljenjem. Jer, "svi mi obožavamo Čajkovskog i Brahmsa, ali ne možemo na tome ostati, koliko god bi publika radije slušala njihova djela". Kelemen stoga svojim djelima nastoji slušateljima približiti "glazbu cijelog svijeta".

Toj zamisli svakako je pogodovala i činjenica da je Kelemen proputovao svih pet kontinenata, susrevši se pritom i s civilizacijama koje imaju posve drukčije glazbene tradicije od naše. One su, pak, potom izvršile određeni izravni ili neizravni utjecaj na njegovo skladateljstvo. Izvaneuropske tradicije Kelemen nikad ne gleda s visoka, nego im, naprotiv, u nekim aspektima priznaje i superiornost u odnosu na zapadnu glazbu. Kao samo jedan od brojnih primjera, on će tako izdvojiti jedan pučki običaj s Balija, u kojem "četrdeset golih muškaraca sjedi u krugu i proizvode zvukove koji su rafiniraniji od bilo čega što se danas upotrebljava u avangardnoj glazbi".

Takva iskustva Kelemena dodatno učvršćuju u njegovom stavu da je u glazbi još uvijek moguće stvoriti nešto novo, usprkos tome što je danas sve više skladatelja koji u takvu mogućnost više ne vjeruju. No, prema Kelemenu, problem nije u glazbi, nego u skladateljima koji jednostavno nisu dovoljno znatiželjni. Primjerice, "elektronska muzika ima još mnogo mogućnosti, a istrošena je samo zato što neki skladatelji upotrebaljavaju uvijek iste gotove obrasce, od kojih se umore, pa im glazba postane dosadna".

Usprkos takvom stavu, naš će skladatelj ipak priznati da je jedna od grešaka mnogih avangardnih skladatelja bilo inzistiranje na "novome" pod svaku cijenu, što je neminovno dovelo i do toga da njihova glazba nije bila pristupačna širim slojevima publike. Kelemenov je stoga stav da "svaka glazba mora u sebi imati nešto novo, ali ne aspolutno novo – to mora biti nova sinteza onoga što je već poznato i novih elemenata koji to obogaćuju".

Najnoviji primjer Kelemenove "nove sinteze" moći ćete čuti 20.10.2007. u 19:30 u velikom Lisinskom, prilikom praizvedbe njegove kompozicije "Mon image". Djelo će izvesti pijanistica Katarina Krpan, Zbor i Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije i dirigent Nikša Bareza, a na programu će biti još i "Raspodija za alt, muški zbor i orkestar" Johannesa Brahmsa i "Druga simfonija" Roberta Schumanna.

AUDIO VERZIJA

(T.M.)

Pročitajte i ...
GODIŠNJI PREGLED: Ozbiljna glazba 2009.
Epistola – Ivo Malec
'Epistola' prvi put u hrvatskoj
Prva hrvatska izvedba Malecove 'Epistole'
Milko Kelemen

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici