Uljudbeni turizam za početnike

30.10.2008. Print | Pošalji link

Mala zemlja za veliki odmor nije samo turistička nego i kulturna destinacija, ili se barem nadamo da je tako.

Iako Hrvatska jest turistička zemlja, možda čak i previše, nevjerojatno je da se prva knjiga o spoju turizma i kulture pojavila tek ove godine, kad se s jedne strane sa zadovoljstvom bilježe milijuni noćenja, ali i milijuni kuna potrošeni na razne festivale. Njezin je naslov možda baš zato „Abeceda kulturnog turizma“, a dio je doktorskog rada Daniele Angeline Jelinčić, zaposlenice zagrebačkog Instituta za međunarodne odnose. Ova knjiga u izdanju Meandra jest početnica, ali u onom kvalitetnom smislu jer zaista objašnjava osnove kulturnog turizma, od definicija pojma do različitih teorijskih pristupa, dok u drugom dijelu donosi istraživanja na temelju podataka prikupljenih u Hrvatskoj više ili manje sličnim europskim državama, od Finske i Cipra do Nizozemske i Italije.

Za konkretnije hrvatske pokazatelje učinka sprege kulture i turizma morat ćemo ipak još malo pričekati, jer statistike ne postoje, točnije, nisu postojale sve do prije pet godina. To nije samo problem pojedinačnih projekata koji zato nemaju osnovni uvid u želje i potrebe ciljane populacije, nego i državne politike, koja iako ima Strategiju razvitka kulturnog turizma, još uvijek u pojedinim segmentima te djelatnosti otkriva toplu vodu. Daniela Angelina Jelinčić se zato u svojoj studiji  posvetila ulozi države, od koje ne treba očekivati sve, ali bi realno bilo da postavi kvalitetni zakonski okvir i radi na koordiniranju različitih  inicijativa u ovom području. Da se ipak nešto radi, pokazuje izrada spomenute Strategije, i posljedično osnivanje Ureda za kulturni turizam pri Hrvatskoj turističkoj zajednici, koji stoji negdje između Ministarstva kulture i Ministarstva turizma, pa je njegov učinak bitno smanjen.

S druge strane, kulturnu ponudu Hrvatske ne bi se moglo procijeniti mizernom, gotovo svako obalno mjesto tijekom ljetnih mjeseci ima neki festival, doduše zaista širokog dijapazona umjetničkih disciplina i ozbiljnosti, ali pitanje je koliko su oni zanimljivi gostima. Jer, i oni se dijele na nekoliko kategorija - postoje slučajni, zatim oni koji dolaze vidjeti samo najpoznatije sadržaje, na primjer Dubrovačke zidine, te na koncu oni najrjeđi, ali i najkvalitetniji, koji putuju s jasnim ciljem i namjerom. Za autoricu „Abecede kulturnog turizma“ ovi posljednji su i jedini „pravi kulturni turisti“, kojih u Hrvatskoj još nema dovoljno. Naša se ponuda, ali i potražnja, nažalost još uvijek uglavnom fokusira na onu prvu, slučajnu kategoriju.

Hrvatska bi se kulturna ponuda trebala fokusirati na privlačenje pravih kulturnih turista, a za to su potrebni kvalitetni, čak i vrhunski programi. Pored pradavnih projekata na Jezuitskom trgu, i današnjih izložbi njemačkog ekspresionizma ili Marca Chagalla, Daniela Angelina Jelinčić takvima smatra i koncert Norah Jones u Puli ili Boba Dylana u Varaždinu. Potencijal, naravno, ne leži samo na obali, nego i u kontinentalnoj Hrvatskoj, na čiji turistički učinak nerijetko uopće ne obraćamo pozornost. No, nije to jedini problem s kojim se susreće željeni razvitak domaćeg kulturnog turizma: „Kod nas postoji gotovo dogma da moramo nuditi isključivo domaću kulturu kako bismo zarađivali od kulturnog turizma. To nije točno, jer Hrvatska s postojećim programima i poviješću ne može privući veliko međunarodno tržište. Klasične strategije zato predlažu da se uz veliki međunarodni program u istom paketu prodaje i neki domaći umjetnik, povijesna ličnost, događaj i slično.“

Pritom ne treba zaboraviti ni manja mjesta, od Ogulina Ivane Brlić Mažuranić do Kringe vampira Jure Granda. Inzistiranje na baštini ipak tu ne bi trebalo imati primarnu vrijednost, jer baština bi trebala biti samo dio veće i suvremenije ponude: „Potrebno je sačuvati folklor, ali ne možemo očekivati od inozemnog turista da uspoređuje predstave Kulturno umjetničkih društava po selima.“ Pritom Daniela Angelina Jelinčić napominje kako je, unatoč raširenoj predodžbi, prema podacima on-line prodaje Dubrovačkih ljetnih igara, nastup folklornog ansambla Linđo, na primjer, i dalje najtraženija stavka. Osim toga, postoji i sasvim drukčiji preduvjet kvalitetne ponude koja će zadovoljiti i turiste, na koji se često zaboravlja, a čini se sasvim logičnim. Naime, programi moraju biti prilagođeni i željama i potrebama lokalnog stanovništva, jer tako i ono može kvalitetno sudjelovati u prezentaciji tih programa ciljanoj publici. Upravo u suradnji lokalnog stanovništva, lokalnih programatora i viših sfera upravljanja i odlučivanja o kulturnoj politici leži mogućnost uspjeha. Tu se ponovno javlja uloga države, a Hrvatska je u tom smjeru tek krenula na dug put. Utješno je možda što o problemima koordinacije državnih tijela, najprije resornih ministarstava, govore i iskustva turistički naizgled i zbiljski osvještenijih država, na primjer Italije i Francuske. I kod njih se suradnja nerijetko svodi tek na pojedini projekt, umjesto kvalitetnog kontinuiteta.

Osim političke volje i novca, što su uobičajene pretpostavke za implementaciju, koliko god kvalitetno zamišljene i napisane strategije, kulturni turizam zahtijeva i posebnu vrstu kadra – kulturne menadžere. Iako kod nas još ne postoji studij takvog smjera, dovoljni su i tečajevi će nadopuniti postojeća znanja. Ono što se djelomično zaboravlja u gotovo svakom razgovoru o kulturnom turizmu, njegova je, koliko god to paradoksalno zvučalo, kulturna strana. Osim prihoda od turizma, koji je nažalost osnovni pokretački motiv većine takvih programa, u toj specifičnoj grani ponude leži i velika mogućnost razvitka kulture - od suradnje na raznim razinama, preko promocije, do eventualnih uzvratnih gostovanja, povezivanja i koprodukcija.

Dosadašnja recepcija knjige „Abeceda kulturnog turizma“ Daniele Angeline Jelinčić uglavnom je išla u tom isključivo profitabilnom smjeru, ali činjenica je da je ova knjiga ujedno i trenutno najprodavanije izdanje Meandra. Znači li to da je hrvatsko čitateljstvo toliko zainteresirano za ove probleme, ili je riječ samo o privlačnoj naslovnici, teško je reći. Dobro je, međutim, znati da se i o toj strani ovog našeg turističkog raja na zemlji misli, čak i kad svaki pogled na ljetne gužve demantira čak i mogućnost da one imaju ikakve veze s bilo kojom, pa čak i turističkom, „uljudbom“.

AUDIO VERZIJA

(I.R.)

Pročitajte i ...
Abeceda kulturnog turizma

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici