Zagreb Pride 2007.

04.07.2007. Print | Pošalji link

Kraj šestog i početak sedmoga mjeseca već su nekoliko desetljeća, barem u zapadnom svijetu, tradicionalno rezervirani za Gay Pride.

Povorke ponosa lezbijki, homoseksualca, biseksualnih, transrodnih, interseksualnih i queer osoba. Razlog za taj termin održavanja jest događaj iz 1969. godine, kada su se, 28.06. u New Yorku sukobili homoseksualci i transrodne osobe s policijom, koja ih je prethodno brutalno maltretirala. Taj spontani odgovor na kontinuiranu policijsku represiju, koja je uključivala bezrazložna uhićenja, ali i premlaćivanje, uzima se danas kao početak borbe homoseksualaca za svoja prava, te se obilježava i slavi kao Gay Pride ili pak Christopher Street Day, zbog ulice u kojoj je sve započelo.

U Zagrebu se ova manifestacija održava po šesti put, dakle tek je na pragu pučkoškolske dobi, a osim što Zagreb Pride gradi svoj kontinuitet i tradiciju, tako su i tradicionalni razni otpori prema ovoj manifestaciji, od instutucionalnih do onih unutar same gay zajednice. Mladi povjesničar, Frank Dota, jedan od organizatora ovog događaja, kaže da Pride kao takav, između ostaloga, služi i zbog senzibiliziranja ili provociranja javnosti: «Pride je, u prvom redu, pobuna. Mi nemamo pravo na javnost i vidljivost, te čitav niz drugih građanskih i ljudskih prava, te ih tražimo na zakonski zajamčen način – javnim skupom. Također, Pride i jest senzibilizacija javnosti, jer on predstavlja komunikaciju s ljudima. Ja ne vidim zašto komunikacija s javnošću ne bi bila i senzibilizacija na ono što LGBTIQ osobe doista jesu. No ona se prvenstveno vrši ostalih 364 dana u godini, jer Pride je i naš praznik.»

Već spomenuta vidljivost zapravo je centralna tema ovogodišnjeg Pridea, koji želi ukazati na nedostatak prava na javnost LGBTIQ osoba. Dota objašnjava kako to pravo gejevima nije zakonski zabranjeno, nego je, naprotiv, jednako za sve građane, no da ono u svakodnevnom životu ipak ne postoji. Kao primjer toga navodi se uskraćivanje sigurnih prostora za upoznavanje i zabavu, mogućnost otkaza na poslu, odbacivanje od strane obitelji i mnoge druge stvari koje proizilaze iz javnog deklariranja svojeg gej identiteta. Cilj ovogodišnjeg Pridea je, dakle, zauzeti, pa barem na nekoliko sati, javni prostor, što je i razlog promjene mjesta održavanja, objašnjava Dota, te naglašava kako je želja ući u vrevu gradskoga života, to jest Cvjetni trg, koji je zagrebački simbol vidljivosti i javnosti.

Zbog toga je, ove godine po prvi put, tražena i podrška javnih osoba iz svijeta politike, kulture, medija i tako dalje, a do sada ju je pružilo više od stotinu manje ili više poznatih ljudi, od predsjednika Mesića do Nade Gačešić-Livaković. Naravno, kao što je već spomenuto, Pride ne bi bio Pride kad se neke stvari ne bi nepotrebno zakomplicirale. Ove godine se u tome iskazao gradski Zavod za prostorno planiranje, koji je odbijao dati dozvolu organizatorima za isticanje zastava duginih boja na Trgu Bana Jelačića, čime je 04.07.2007. otvoren četverodnevni popratni program Zagreb Pridea. Franko Dota kaže da je  to apsurd, jer Ured za kulturu financijski podržava Pride: «Odbili su u dva navrata dati nam odobrenje za postavljanje zastava duginih boja, što nije sporno da smo mi, na primjer, zakasnili s našom molbom, ali nismo. U tom obrazloženju je stajalo da se u to vrijeme održavaju druge važne manifestacije, ali nije rečeno koje. Onda je navedena Međunarodna smotra folklora, no ona počinje tek 18. srpnja i oni nisu tražili zastave toliko rano. Nakon uzastopnog odbijanja obavijestili smo o svemu javnost i medije, te je Zavod u roku od dva sata promijenio svoju odluku.»

Osim birokratskih prepreka, Zagreb Pride se već nekoliko godina suočava s negativnom propagandom unutar same zajednice, u kojoj je najeksponiraniji, ujedno i najpoznatiji hrvatski gay aktivist, Dorino Manzin. Tako se od njega moglo čuti kako je Pride previše političan, «skup nudista i obožavatelja Staljina», a neodobravanje izaziva i činjenica da se na proteklih pet Prideova moglo vidjeti jedva jednu ogoljenu dojku, stražnjicu i torzo, što se proglašava sramoćenjem zajednice. Dota odbacuje takve prigovore, jer kaže kako je danas biti homoseksualac u Hrvatskoj politička okolnost, traženje svojih prava politički čin, a što se tiče navodne vulgarnosti, upozorava da se radi o uobičajenim stvarima na svakom američkom i zapadnoeuropskom Prideu.

Od prošle godine organizatori Zagreb Pridea nude i četverodnevni program, koji je i uvod i dopuna samoj povorci ponosa centrom grada, kao središnjem događaju ove manifestacije. Ovaj puta su, osim zastava duginih boja koje se već vijore na Trgu Bana Jelačića, pripremljeni i zanimljiv filmski program u Net klubu MAMA, te okrugli stol na temu «Vidljivost: pravo na javnost LGBTIQ osoba», koji će se u 06.07.2007. u 14 sati održati u prostorijama Zelene akcije. Na njemu će, između ostalih, govoriti i spisateljica i lezbijska aktivistica Mima Simić, koja će govoriti o «Alternativnim aktivizmima – aktivizmu u tvornici zabave», opisujući svoje iskustvo iskoraka naciji na uskršnjem izdanju «Milijunaša». Također, očekuje se i intrigantan referat profesora s Fakulteta političkih znanosti Zorana Kurelića, naslovljen «Je li tolerancija kompromis?». Kurelić jasno kaže kako će njegov odgovor na to pitanje biti potvrdan, te svoj stav obrazlaže samom činjenicom da tolerancija zapravo znači trpeljivost, te naglašava kako se LGBTIQ osobe u društvu u startu nevoljene, a cilj kulturne revolucije je kraj tolerancije, koliko god to paradokslano zvuči.

Kurelić je, inače podržavatelj Pridea, poznat i po svojoj tvrdnji kako bi svijest ljudi u Hrvatskoj po pitanju prava homoseksualaca više i efektnije promijenio jedan javno deklarirani nogometaš, nego deset povorki ponosa. «Zamislite taj šok, da netko tko je kulturna ikona nacije kaže da je homoseksualac. Je li to onda znači da on više ne zna igrati nogomet ili da nije Hrvat? To bi prenijeli svi mediji i u svakom kafiću bi se komentiralo. To bi bila prava kulturna promjena!» - kaže Kurelić. Od prvog Zagreb Pridea, koji je uključivao masovne protudemonstracije, suzavac i fizičke napade na sudionike povorke, s vremenom se, čini se, nešto ipak promijenilo, jer sada takve reakcije javnosti izostaju.

Bilo kako bilo, Zagreb Pride svoj vrhunac doživljava u 07.07.2007. kada se na Trgu Maršala Tita u 11,30 sati okupljaju svi koji su spremni prošetati se do Cvjetnog trga, gdje će prisutne zabavljati, između ostalih, Bura bend i Lollobrigida. Moto ovogodišnjeg Pride je «Svi na Pride! Sve na Pride!», što znači da je ovaj događaj, kao i uvijek, otvoren za sve ljude dobre volje, koje god seksualne orijentacije bili.

(G.D.)

Pročitajte i ...
Zagreb Pride 2009. - bogat program i slavljenje različitosti
Zagreb Pride za otvoreni grad
Izložba 'Koliko queer posla' uvod u Pride 2009.
Koliko queer posla!
Od 'Frigidne utičnice' do queer kulture: jedan korak naprijed, dva nazad
O evoluciji queer kulture u Hrvatskoj

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici