Blogerica Regine Debatty i 'njena selekcija bioarta'

05.07.2007. Print | Pošalji link

U organizaciji Geekoskopa u Rijeci i u Zagrebu održana su dva predavanja Regine Debatty pod naslovom «Moja selekcija bioarta».

No možda i zanimljivije od samih umjetničkih radova koje je Regine Debatty predstavila, u ovom je slučaju ono što naslov sugerira – riječ je o autoričinom sasvim osobnom izboru koji je s tim u skladu i prezentiran. Naime, sama kaže kako nije sklona teoretiziranju te kako je u pisanje o području preklapanja umjetnosti i tehnologije krenula kao potpuni amater. Iako već neko vrijeme kurira izložbe, drži predavanja i piše redovitu kolumnu za Art Review, Regine Debatty primarno je i 'puno radno vrijeme' - blogerica.

Njenim riječima, ona samo "piše o upotrebi i zloupotrebi tehnologije od strane umjetnika, amatera i hakera, no blog we-make-money-not-art.com danas je jedan od najutjecajnijih na području praćenja upotrebe tehnologije u umjetnosti. We-make-money-not-art funkcionira sve manje kao klasični blog, te sve više kao art magazin, a neki ga čak vide kao svojevrsnu permanentnu izložbu suvremene medijske umjetnosti.
 
«Stvorila sam taj blog jer sam htjela pokazati susretanje, ili sudar, dvaju svijetova. S jedne strane tu je svijet onih koji izrađuju, prodaju i oglašavaju tehnologiju, a s druge su ljudi koji koriste tehnologiju na kreativan način, poput hakera, dizajnera i umjetnika. Dakle, blog sam nazvala we-make-money-not-art zato što sam u nazivu htjela dovesti u vezu riječi 'umjetnost' i 'novac'». Kada je shvatila da je privukla veliko zanimanje iz tehnološke i umjetničke sfere, ime bloga nakratko je promijenila u «Near near future» kako bi zvučao ozbiljnije, no ubrzo se predomislila. I danas, naime, smatra važnim to da je počela kao potpuni amater, zainteresiravši se za eksperimente s mobilnim telefonima koje je radio jedan njen poznanik. Unatoč ozbiljnijemu izgledu, we-make-money-not-art i dalje je blog, a Regine Debatty prati isključivo stvari koje joj se sviđaju. «Uostalom», reći će, «to je i u prirodi bloga - on mora biti osoban, sviđalo se to ljudima ili ne. Neki se umjetnici čak bune što ne pratim njihov rad ili ne pišem o njihovim instalacijama koje su možda jako dobre, ali me osobno ne zanimaju. Za kustosa ili nekog tko piše o umjetnosti mislim da je važno da se njegova vlastita osobnost vidi u tome što radi».

Publika izgleda da najviše cijeni njen 'trijezan' pristup. Regine Debatty vrlo se rijetko kritički izjašnjava o projektima o kojima piše. Ako joj se nešto ne sviđa, onda o tome jednostavno ne piše. Projekte koji joj se sviđaju interpretira, kako kaže, uvijek na jednoj vrlo osobnoj razini, jer ne želi previše utjecati na mišljenje ljudi koji čitaju postove. “Sa slikarstvom je možda lakše jer imate sliku koju možete komentirati. Interaktivni radovi uključuju igru i vaše osobno iskustvo koji ovisi o tome koliko ćete se sami uključiti u interakciju. Sa takvim radovima svatko će imati svoje vlastito iskustvo pa je vrlo teško odrediti neke konkretne upute ili način kako ih interpretirati. Dakle, mogu samo ispričati svoje iskustvo i objasniti zašto mi se svidjelo, ali želim da ljudi sami formiraju vlastito mišljenje”.

Iako prakticira neovisnost i distancu od establišmenta i krutih institucija, nezanemariv je njezin utjecaj na umjetnički svijet, pa ju je publika i struka već nekoliko puta nagradila, te redovito gostuje na različitim konferencijama o medijskoj umjetnosti i na uglednim sveučilištima. Urednici  časopisa Art Review pozvali su je da piše redovitu kolumnu, ali u toj ulozi ni danas se ne osjeća baš ugodno. «Kad objavim neki sadržaj online, bilo kad se mogu vratiti u administraciju i izbrisati ili ispraviti nešto što mi se ne sviđa. U ovom slučaju ne mogu ništa mijenjati. Kao i mnogi drugi i dalje imam fetišistički odnos prema tiskanom mediju i dajem osobitu vrijednost svemu što je na taj način objavljeno. S blogom je drugačije. Ne moram o tome misliti kao o nečemu previše ozbiljnom. Također, znam da i čitatelji bloga znaju kako engleski nije moj materinji jezik te da će uvijek biti grešaka. Urednici časopisa ispravljaju tekstove, ali kad pišem na blogu osjećam se mnogo slobodnije jer poznajem svoje čitatelje, dok kod pisanja za časopise uvijek osjećam pritisak».

Na blog uglavnom stavlja linkove na manifestacije ili časopise koje i sama prati i želi ih na taj način podržati, sponzori su joj različite muzejske institucije i sveučilišta čiji se banneri također ponekad mogu naći na blogu. Dijelom se financira pisanjem za časopise i kataloge, te od honorara za izložbe, a tu su i oglasi. «Koristim takozvani «Google ads», koji kreira male oglase u jednom stupcu na blogu, tako da svaki put kad netko klikne na link dobijem par centa. Budući da pišem o čitavom nizu tema, u posljednje vrijeme najviše o bioartu, dobivam prilično neobične oglase za, primjerice, plišane igračke, klaonice i glupave članke o kućnim ljubimcima. Moje čitatelje, naravno, ove stvari uopće ne zanimaju pa rijetko klikaju na linkove. Imam prijateljicu koja ima triput manje čitatelja nego ja, ali budući da piše samo o mobilnim telefonima dobiva i odgovarajuće reklame. Ona zarađuje ogroman novac, oko 500 dolara dnevno, dok ja možda zaradim tri».

Regine Debatty svojim je radom pokazala kako forma bloga može predstavljati odgovarajući način da se publici prikaže svijet kreativnog korištenja tehnologije. Na njenoj stranici naći ćete detaljne prikaze brojnih projekata, intervjue s umjetnicima i razne druge zanimljive stvari.

(M.G.)

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici