Eve Ensler: Obama je bolji od Busha, ali to nije dovoljno

03.04.2009. Print | Pošalji link

Američka spisateljica i aktivistica Eve Ensler slavu je stekla ponajprije svojim "Vagininim monolozima".

Riječ je o drami, odnosno, kako sam naziv kaže, nizu monologa, temeljenih na intervjuima koje je autorica vodila s nizom žena diljem svijeta. U njima se donosi niz međusobno vrlo različitih, specifično ženskih iskustava, što lijepih, što vrlo mučnih, pri čemu se osobito često provlači tema različitih oblika nasilja nad ženama. Vrlo brzo nakon nastanka, "Vaginini monolozi" postali su i jednim od sredstava promoviranja aktivističkog projekta "V-Day", koji je svoj odjek vrlo brzo našao i kod nas. Pritom valja naglasiti kako "V-Day" nije samo naziv za jedan, ne nužno preciziran dan u godini kada se izvode "Vaginini monolozi", nego označava i globalni pokret za okončanje tog nasilja.

"Monolozi" se u Hrvatskoj izvode već deset godina. Premda su kraće vrijeme bili na redovnom repertoaru Satiričkog kazališta Kerempuh, izvedbe u sklopu "V-Daya" obično su jednokratni događaji, koji organizira Centar za ženske studije. Tako je bilo i sa izvedbom na Sceni Travno 2. travnja 2009., u kojoj su sudjelovale brojna aktivistice i više ili manje slavne žene iz javnoga života. U Zagreb je tim povodom došla i sâma autorica, koja je nešto ranije tijekom dana u Kinu Europa održala i predavanje na temu "Od boli do moći žene mijenjaju paradigmu žrtve".

Kako je tom prilikom istaknula Eve Ensler, upravo je jedan njen raniji boravak u Zagrebu, preko kojeg se bila uputila u Bosnu i Hercegovinu, bio jedan od onih trenutaka u kojem je "Vaginine monologe" odlučila uklopiti u širi aktivistički kontekst. Naime, tek je u BiH "stvarno razumjela razmjere nasilja nad ženama, što se događa sa ženama u ratovima i kako se silovanje strateški koristi u ratu". Rezultat te spoznaje bio je monolog "Moja je vagina bila moje selo", ali i ideja se "Vaginine monologe" počne koristiti kao sredstvo zaustavljanja nasilja nad ženama.

U proteklih desetak godina štošta se promijenilo, pa tako ni riječ "vagina" nije više onoliko tabuizirana kao što je donedavno bila čak i u najrazvijenijim sredinama. Ipak, Ensler smatra kako "riječ 'vagina' još uvijek mnogo više straši od 'projektila', 'plutonija', 'silovanja', ili bilo koje druge riječi koja označava nešto što nas uništava". To je, pak, indikativno za patrijarhat, u kojem su moguće i takva proturječja kao što je, recimo, situacija u kojoj " kako neki fundamentalistički predstavnici Katoličke crkve polude zato što djevojke u srednjim školama žele izvoditi "Vaginine monologe", ali ne polude kad svećenici siluju djevojčice".

Iako pozitivnih pomaka ima, nasilje nad ženama još je uvijek rašireno, a tako će i biti sve dok se ne okonča sustav koji to nasilje implicitno, a ponekad i eksplicitno odobrava. Jer, "problem je u tome što nismo dokrajčili patrijarhat – još uvijek smo unutar iste paradigme. Kao što vidimo, došli smo do vrlo kasne faze te vrlo destruktivne paradigme. Ekonomije propadaju, Zemlju se uništava, žene se pljačka i siluje, a ljudima se oduzimaju resursi zemalja u kojima žive. Nalazimo se u vrlo opasnom, ali i potencijalno transformativnom vremenu za čovječanstvo".

Ensler stoga smatra da "sljedeći stupanj mora biti ponovno prepoznavanje vrijednosti femininoga, a ljudi moraju istupiti i reći da mora nastati jedna nova paradigma". Za to je, pak, nužno da se u pokret za okončanje nasilja nad ženama uključe i muškarci. Naime, "95% nasilja čine muškarci, iako je, zapravo, manjina muškaraca ona koja premlaćuje, zlostavlja i siluje. Problem je u tome što dobri, nenasilni muškarci ne čine ništa oko ovih drugih muškaraca. Oni ne istupaju i nisu dovoljno hrabri da bi redefinirali što je maskulinost i kako ona izgleda".

Aktivistički rad Eve Ensler ne svodi se samo na promoviranje "Vagininih monologa" i predavanja pred zainteresiranom publikom u zapadnim zemljama. Ona, naime, osobitu pozornost poklanja sudbini žena u ratnim područjima u Africi i Aziji, pa je tako, zahvaljujući "V-Dayu", u tim krajevima već otvoren niz sigurnih kuća za žene koje su žrtve ratnih stradanja, ali i u mnogim afričkim zemljama još uvijek uobičajene, čak i mirnodopske, prakse genitalnog sakaćenja.

U tom smislu, Ensler se posljednjih godina osobito angažira oko situacije u Demokratskoj Republici Kongo, u kojoj je dvanaestogodišnji građanski rat već odnio više od šest milijuna života. To su službene brojke, a stvarne su po svoj prilici i puno veće. Ono što je, međutim, još strašnije jest da se u Kongu nad ženama vrše oblici nasilja kakvi su još i gori od onoga što je Ensler imala priliku svojevremeno vidjeti u Bosni i Hercegovini. A, za razliku od ratova na ovim našim prostorima, koji su ipak bili praćeni u svjetskim medijima, rat u Kongu nešto je čemu se na Zapadu ne pridaje nikakva pozornost, i to bez obzira što smo, zapravo, za njega neizravno svi odgovorni. Jer, riječ je o ekonomskom ratu u jednoj od najbogatijih afričkih zemalja, koja svakodnevno izvozi koltan u vrijednosti od milijuna dolara. Koltan je, inače, mineral ugrađen u naše mobilne telefone, igraće konzole i računala, što znači da "svi imamo krvave ruke – ako koristimo mobitel, velika je šansa da je riječ o proizvodu u čije je nastajanje uključeno i silovanje - a ako pogledamo na kojim se mjestima u Kongu događaju silovanja, vidjet ćemo da ih se najviše događa upravo u blizini rudnika".

Još jedno krizno žarište, koje, doduše, nije prošlo nezapaženo, ali je danas gotovo zaboravljeno, je i Afganistan. Bushevu politiku prema toj zemlji Eve Ensler smatra katastrofalnom, i to ne samo zato što su i žene bile zloupotrebljene u tom ratu. Naime, Bush je intervenciju u toj zemlji pravdao, između ostalog i krilaticom o "oslobađanju afganistanskih žena", od čega, naravno, nije bilo ništa. Dapače, čini se kako ni novi američki predsjednik nije po tom pitanju ništa bolji od svog prethodnika, jer je nedavno izjavio kako će podržati "umjerene talibane". A Ensler smatra da je to isto kao da se govori o "nefašističkom Georgeu Bushu" - "ako ste taliban, onda ste taliban, a to znači da ste fundamentalist". Potvrdu tome vidi i u činjenici da je sadašnji afganistanski predsjednik Hamid Karzai  pristao potpisati zakon koji će za žene u njegovoj zemlji biti gori od onoga što im se događalo u vrijeme talibanskog režima.

Ipak, Ensler smatra da za Ameriku, a s njome i čitav svijet, s Obamom ipak ima nade, ali, poučena i afganistanskim slučajem, smatra da mu ne treba dati posve odriješene ruke. Jer, "bez obzira na ono što je već učinio, on je i dalje odgovoran za politike koje provodi. A u ovom trenutku mnoge od tih politika nisu dobre, i svi mi moramo upozoriti Obamu na to. Mi moramo od njega stvoriti osobu kakvu želimo da on bude. Ne možemo samo reći da je sada on na vlasti i da je bolji od Busha – sve je bolje od Busha, ali to nije dovoljno".

Aktivistički rad Eve Ensler se, dakle, nastavlja i dalje, a bit će, kao i dosad, praćen i u Hrvatskoj. Centar za ženske studije, zadužen za organiziranje izvedbi "Vagininih monologa", tako na jesen kani postaviti još jedno njeno aktivističko dramsko djelo - "Dobro tijelo", koje se bavi problemom žena koje su, zbog umjetno stvorenog društvenog pritiska, nezadovoljne izgledom svoga tijela. A, u krajnjoj liniji, i to je još jedan oblik nasilja nad ženama, puno rašireniji, intenzivniji o pogubniji nego što smo toga vjerojatno svjesni.

(T.M.)

Pročitajte i ...
Dani satire - deja vu

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici