Umjetničke lutke sa zbiljskim pričama

27.04.2009. Print | Pošalji link

«Mi djeca s kolodvora Zoo» svojevremeno je bila obavezna lektira za sve starije pučkoškolce kojima se htjelo pokazati koliko su droge opasne.

Uznemirujuća priča Christiane F., koju su zapravo napisala dva novinara njemačkog tjednika Stern, postala je međunarodni bestseler kada se pojavila krajem sedamdesetih, suočavajući javnost sa svim aspektima ovisnosti o drogama. Sličnih priča, čak i formi romana, bilo je i ranije ali ova knjiga se razlikovala od drugih po tome što je u centru pažnje imala mladu djevojku. Time je u patrijarhalnom društvu, u kojem svi još uvijek živimo, šok bio veći, jer su se droge i njihovo konzumiranje automatski povezivalo s muškarcima. Od tada znamo da narkomanija ne preferira niti jedan rod, te da je prvenstveno ljudski problem, a na to ukazuje i izložba koja se 27. travnja otvara u Galeriji SC.

«THIS BABY DOLL WILL BE A JUNKIE» naziv je dugogodišnjeg projekta nizozemske umjetnice Ulrike Möntmann, koji je krajem 2008. godine stigao i u Hrvatsku. Riječ je o pothvatu koji se provodi na nekoliko razina unutar društva, a započinje u izoliranom prostoru zatvora i kaznionica. Tamo se Möntmann susreće s ovisnicama, koje je droga odvela iza rešetaka, te kroz razgovor otkriva njihove životne priče: “Prije dvanaest godina sam skoro pa slučajno posjetila jedan njemački zatvor, jer sam bila pozvana predstaviti moje radove. No, odlučila sam ne samo donijeti svoje radove, nego prikupiti informacije o životu unutra. Razgovarala sam i surađivala s nekoliko žena, koje su služila kazne, te je iz toga nastala ideja za izradu narkomanskih beba. Kasnije sam htjela vidjeti kakvo je stanje u Nizozemskoj pa sam posjetila i zatvore tamo, a projekt je jednostavno rastao.”

Kako bi što upečatljivije predstavila priče žena kojima je narkomanija uništila život, Ulrike Möntmann je njihove opširne životne priče sažimala u dvadesetak ključnih rečenica, koje bi zatvorenice onda snimile. Istovremeno bi se izradila porculanska beba koja bi na dodir izgovarala snimljene rečenice, podsjećajući na tužnu činjenicu da su sve te žene živote započele kao nečija djeca. Trenutak kada bi se ovisnici prezentirao sažetak njezina puta u pakao droge i za umjetnicu samu je uvijek bio najvažniji: «Kada im damo da vide rečenice koje smo izabrali za njihove priče one su vrlo sretne i zadovoljne, a i za mene je to najuzbudljiviji trenutak u radu. Čini mi se da je tipično za žene da tada postanu entuzijastične, jer se tako njihov život i njihovi problemi prepoznaju i postaju istina.»

Tako se također ušlo u kulturni prostor s njihovim sudbinama, no Ulrike Möntmann je smatrala kako to nije dovoljno. Bavljenje socijalnom temom tražilo je i socijalni angažman, dakle izlazak iz galerije na ulicu, te je umjetnica od ovisnica zatražila i da izaberu ključna mjesta svoje životne priče, na kojima su onda bebe ostavljane. Isto će se dogoditi i večeras u Zagrebu, objašnjava Ivana Borovnjak, koordinatorica ovog projekta unutar udruge B.a.B.e, koja je nizozemsku umjetnicu i dovela u Hrvatsku, jer tako želi ovu problematiku vratiti u javnu domenu.

Stoga će otvaranje izložbe obilježiti i javna rasprava. Uz novinarku Natašu Škaričić, koja će skup moderirati, o učinkovitosti i legitimnosti intervencije u društvo sredstvima umjetničkog djelovanja govorit će socijalno angažirani domaći umjetnici, te stručnjaci koji se bave nasiljem nad ženama i narkomanijom. U tom raznolikom društvu nalaze se, između ostalih, Željko Mavrović i Maja Vučić te neizostavni Slavko Sakoman. Gostovanja Ulrike Möntmann u Hrvatskoj ne bi bilo bez udruge B.a.B.e., ali i otvorenosti Ženske kaznionice u Požegi, gdje se Nizozemka susrela s ovisnicama. Iako je projekt «THIS BABY DOLL WILL BE A JUNKIE» od svojeg početka do danas prošao brojne države i zatvore, umjetnica otkriva da je naišla na veći otpor u Beču nego kod nas: “Politički i kulturni sektor je odmah ušao u debatu o mojem projektu. Umjetnička scena me podržala, no morala sam dobiti dozvolu svakog nivoa vlasti da uopće uđem u bečki zatvor. Politiku je također brinulo hoće li moja intervencija uznemiriti javni prostor, ali upravo je to i poanta cijele akcije. Željela sam vidjeti koliko je u Beču demokratičan javni prostor, jer sam se stalno suočavala s restrikcijama.”

Važan dio ovog projekta jesu i reakcije običnih ljudi, slučajnih prolaznika za koje porculanska lutka ostavljena na ulici predstavlja iznenađenje. Većina reagira pomirljivo, ali ima i ekstremnih slučajeva «Imam dosta iskustva s reakcijama u ljudi, posebno iz Njemačke i Amsterdama. U Njemačkoj smo, inače, spojili političare i narkomane kada je trebalo odnijeti bebu na izabranu lokaciju. One su nestajale u roku od nekoliko sati, a jednu bebu je namjerno pregazio vozač gradskog autobusa!»

ZET-ovci će se u tom smislu imati priliku iskazati 27. travnja iza 18 sati, kada će 24 lutke koje sažimaju životnu priču požeške uznice Pije Herc biti raspodijeljene na istovjetni broj lokacija, od Zagrebačkog kazališta mladih preko Veterinarskog fakulteta do bolnice u Petrovoj. Sva ova mjesta dio su puta koji je za Piju Herc završio u Požegi, gdje u dobi od 32 godine služi dugogodišnju zatvorsku kaznu. Ona je jedna od četiri žene koje je Ulrike Möntmann intervjuirala, dok će se na izložbi u Galeriji SC, koja traje do 30. travnja, moći vidjeti pet serija projekta «THIS BABY DOLL WILL BE A JUNKIE», dakle sveukupno stotinu lutaka s problematičnim, ali zbiljskim životnim pričama.

(G.D.)

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici