Kakav grad želimo?

15.05.2009. Print | Pošalji link

Suprotno onome što nam poručuju predizborni plakati, 17. svibnja ne održava se izbor za najljepšeg kandidata ili kandidatkinju, pa čak niti za najduhovitiji slogan.

Uostalom, kad bi estetika i maštovitost bili primarni kriteriji odabira, broj onih koji od izbora apstiniraju jer smatraju da nemaju koga izabrati vjerojatno bi bio još i veći nego što je sada. Ono što bi, međutim, trebao biti kriterij jest usklađenost programa pojedinih aktera na političkoj sceni s općim interesom građana. To što takvi programi, zapravo, ili uopće ne postoje, ili su tako šturi i općeniti da bi možda bilo bolje da ih nema, ne znači da ne treba barem pokušati artikulirati koja to pitanja predstavljaju javni interes.

Upravo je to pokušano na nedavno održanoj tribini Foruma Zagreb, koja je u svom naslovu nosila pitanje "Kakav grad želimo". Konkretan odgovor mogao bi biti neki sveobuhvatan planski strateški dokument o razvoju grada. Doduše, raznih strateških planova na nacionalnoj razini ima oko 140, čemu treba dodati i barem šezdesetak na razinama lokalne uprave i samouprave. No, oni redovito ostaju mrtvo slovo na papiru. Razlog tome Nenad Starc iz zagrebačkog Ekonomskog instituta vidi u manjkavostima koje su zajedničke svim tim strategijama: «uvijek ima puno podataka na početku, zatim slijedi osrednja analiza, pa jako lijepa vizija, ali u daljnjem dijelu nisu specificirani rokovi i tko ih treba realizirati, a ne kaže se ni koliko će to što treba učiniti koštati, niti odakle bi taj novac trebao doći.»

Čak i ako zanemarimo sve ove prigovore, Anđelina Svirčić Gotovac iz Instituta za društvena istraživanja ističe kako je u posljednjih dvadesetak godina došlo do sustavnog ignoriranja potreba građana kao elementa strateškog planiranja. Naime, "sociološka istraživanja iz 1980.-tih su imala velik utjecaj, a rađena su temeljem anketa na svim razinama, od najmanjih poput susjedstva, do najšire, kao što je grad". Time je prostornim planerima ostavljena mogućnost da i prije izrade planova uzmu u obzir potreba građana. Takva se istraživanja danas više uopće niti ne provode, a kamoli uzimaju u obzir. Umjesto toga, pokušava ih se nadomjestiti institutom javne rasprave, koja ima nekoliko ozbiljnih nedostataka. Naime, ona može rezultirati samo manjim intervencijama u već pripremljene planove, a građani u pravilu mogu kroz raspravu reagirati samo na partikularne probleme, a ne na cjelinu plana. K tome, kriteriji za prihvaćanje ili neprihvaćanje takvih amandmana uglavnom nisu transparentni, kao što je, primjerice, pokazala i procedura donošenja posljednjeg zagrebačkog Generalnog urbanističkog plana.

S obzirom na sve navedeno, Urbanistički savjet Zelene akcije pripremio je publikaciju "Zagreb kakvog želimo", u kojoj se daju glavne smjernice za buduće strateško planiranje. Jedan od autora tog izdanja, Vladimir Lay, naglašava kako su potrebe građana jedan od ključnih elemenata o kojima treba voditi računa, ali nipošto ne i jedini. Jer, "tu je i priča o identitetu, o nekom dobrom osjećaju posebnosti grada i njegovih građana, na što se u grubim igrama kapitala i moći zaboravlja". Pri promišljanju planiranja razvoja Zagreba ekipa iz Zelene akcije najprije je zaključila kako glavni grad nipošto ne treba promatrati izvan šireg lokalnog i nacionalnog konteksta jer "postoji ogroman sraz u ekonomskoj snazi Zagreba naspram Hrvatske – objektivni znanstveni podaci su vrlo dramatični, i ta se disparatnost samo povećava".

Još jedna razvojna tema, koja je posljednjih godina sve aktualnija, ali se ne rješava adekvatno, ako i uopće, jest i pitanje prometa. Vladimir Lay pritom zagovara afirmaciju javnog prometa, što "u ovakvom imperijalno-automobilističkom Zagrebu nije vjerojatno, ali gradovi poput Pariza ili Beča rade na značajnom povećavanju snage, komfornosti i poželjnosti javnog prometa, što je ključni element održive gradske prometne politike".

Uz još neke teme, poput zaštite i obnove povijesnog središta, participiranja građana u odlučivanju o prostoru i institucionalnih pretpostavki prostornog planiranja, koje su zaslužile i posebna poglavlja u publikaciji "Zagreb kakvog želimo", arhitekt Vinko Uhlik smatra da bi se hitno trebalo početi voditi računa i o temeljnim prirodnim resursima. Prema njemu, "u Zagrebu bi se uskoro mogla dogoditi kriza vode za piće, zraka koji dišemo i slobodnih površina, zbog čega su apsolutni prioritet zaštita vodonosnika, bonifikacija vodovodne mreže i kanalizacije te revitalizacija, obnova i dogradnja sustava zelenila".

Na sve ovo moglo bi se reći kako je riječ o maksimalističkim zahtjevima, neostvarivima u hrvatskom ekonomskom kontekstu. No, Zlatko Klarić iz Urbanističkog savjeta Zelene akcije mišljenja je da se, bez obzira na privid velikih ulaganja u javnu infrastrukturu, Zagrebom jednostavno ne upravlja kvalitetno. Tu tezu potkrepljuje komparativnom analizom s gradovima slične veličine i ekonomskih kapaciteta. Tako se, primjerice, u odnosu na ulaganja u javni gradski promet i zelenilo Bratislave, Rige, Vilniusa ili Talinna Zagreb pokazuje kao potpuno inferioran. Dapače, "inferioran je i u odnosu na glavne gradove nekih država s kojima se ne želimo uspoređivati, poput Tirane, koja je u potpunosti promijenjena u odnosu na to kakva je bila prije deset godina".

Pitanje, dakle, nije može li se kvalitetno osmisliti razvoj Zagreba, nego samo postoji li za to politička volja. Ne treba pritom imati previše iluzija da će neka buduća gradska administracija u tom pogledu biti bitno uspješnija od sadašnje, no, kako se to lijepo kaže, "nada umire posljednja". Građani će svoje, naravno, reći i na izborima, ali nužno je shvatiti da se njihovo participiranje u odlukama od općeg interesa ne može i ne smije svesti samo na izlazak na izbore svake četiri godine.

AUDIO VERZIJA

(T.M.)

Pročitajte i ...
Zelena akcija objavila publikaciju 'Kakav grad želimo?'
Forum Zagreb o gradskim trgovima
Što se događa s našim trgovima?

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici