Hrvatski P.E.N. o Drugom svjetskom ratu

25.09.2009. Print | Pošalji link

Iako se ove godine u cijelom svijetu obilježavala sedamdeseta godišnjica izbijanja najkrvavijeg sukoba u ljudskoj povijesti, odnosno Drugog svjetskog rata, u Hrvatskoj još uvijek postoje prijepori o toj temi.

U 2009. godini se, dakle, još uvijek bavimo partizanima i ustašama, i to nažalost većinom s okoštalih ideoloških pozicija, a traume Drugog svjetskog rata na ovim prostorima i danas žive, vjerojatno zahvaljujući svim onim mrtvima.

Zbog toga se čini kao dobar potez odluka Hrvatskog centra P.E.N.-a da svoj regionalni susret pisaca, pod nazivom Susjedstvo riječi, posveti temi «Drugi svjetski rat, holokaust i književnost danas». Taj susret se održao 10. i 11. rujna, te okupio autore, publiciste i povjesničare kao što su, između ostalih, Daša Drndić, Tvrtko Jakovina, Slobodan Šnajder, Andrea Zlatar i Ivan Lovrenović, koji su se, svatko na svoj specifičan način, bavili Drugim svjetskim ratom.

Iz dvodnevnih rasprava na temu koja zapravo nudi beskonačno mnogo materijala, teško je izdvojiti sve važne trenutke, no posebno je bilo zanimljivo kada su se pozvani gosti dohvatili sadašnjosti, odnosno toga zašto je Drugi svjetski rat na ovim prostorima još uvijek otvorena rana. Također se raspravljalo i o poziciji koju antifašizam i njegova tradicija zauzima u današnjem hrvatskom društvu. Andrea Zlatar, profesorica književnosti na Filozofskom fakultetu, koja je držala kurs posvećen književnosti nastaloj nakon holokausta, ističe kako kod njenih studenata uočava nedostatak suočavanja s prošlošću, što je istovremeno i boljka cijelog našeg društva: «To su ljudi koji na trećoj godini fakulteta nisu čuli za Prima Levija, Sempruma ili Kertesza, a s Viktorom Klempererom se troje njih usput susrelo unutar prevoditeljskih vježbi. Dakle, to je strašno mali broj. No, jedna studentica mi je poslala mail kako je cijelo ljeto čitala te strašne knjige, jer se nije mogla izvući iz priče o holokaustu.»

Spisateljica Daša Drndić, koja se Drugim svjetskim ratom bavila u romanu «Sonnenschein», smatra kako je za takvo stanje kriva državna politika: «Tko pravi nastavne programe i određuje lektiru? Treba postojati i kulturna politika koja se time bavi. U Njemačkoj postoji jasno određena koncepcija suočavanja, ide se na izložbe koje se bave ovom temom.»

S njom se slaže i povjesničar Tvrtko Jakovina, napominjući da se lom dogodio prije dvadesetak godina. Drugi svjetski rat je, dakle, od Tuđmanovog dolaska na vlast, što je dijelom bila i reakcija na desetljeća komunističke propagande, stavljen u drukčiji kontekst, pa je tako prvi hrvatski predsjednik ustvrdio da je NDH bila izraz povijesnih težnji hrvatskog naroda, a nije se libio ni umanjivati broj jasenovačkih žrtava. Naravno, ne treba zaboraviti ni izjave poput one da je sretan što mu supruga nije ni Srpkinja, ni Židovka, pa da bude jasno kako se paradigma promijenila odlukom državnog vrha, odnosno vrhovnika.

Književnost posvećena Drugom svjetskom ratu je onda pomalo i pala u zaborav, jer je velika većina djela pisana iz u devedesetim nepodobne ideološke perspektive. Andrea Zlatar, a i ostali diskutanti, misli kako bi zato bilo vrlo važno i unutar školske lektire forsirati djela koja ne slijede, kako kaže, logiku amnezije, jer literatura stvara jasnu sliku o onome što se događalo.

Paradoksalno, o književnosti je tijekom susreta «Susjedstvo riječi» ipak bilo manje riječi nego o samoj povijesti koju obrađuje, no mnogi su spomenuli dnevničke zapise Ilije Jakovljevića, prije nekoliko godina objavljene pod naslovom «Konclogor na Savi», kao knjigu kojoj je mjesto u lektiri. Što se stranih naslova tiče, Ivan Lovrenović je izdvojio jedan koji se nedavno pojavio i u Hrvatskoj, u izdanju Frakture: «Odličan primjer spajanja književnosti, memoaristike, autobiografije i historiografije jest knjiga Amosa Oza 'Pjesma o ljubavi i tmini'. Žanrovski ju je teško odrediti, jer je ona od svega ponešto, ali se u historiografskom smislu ponaša mnogo discipliniranije nego neke takozvane stručne knjige.»

Zaključak oko kojega su se manje-više složili svi, jest da povijesne kosture ne treba držati u ormarima, te da zdrav odnos prema prošlosti, kakva god bila, a često zna biti neugodna, uvjetuje zdravu sadašnjost. Bilo bi zanimljivo pak da se o temi «Drugi svjetski rat, holokaust i književnost danas» raspravljalo tjedan dana kasnije, nakon jučerašnjeg, navodno povijesnog, posjeta kardinala Bozanića Jasenovcu, koji je on iskoristio da bi pričao o – Bleiburgu.

AUDIO VERZIJA

(G.D.)

Pročitajte i ...
April u Berlinu - Daša Drndić
Drugi svjetski rat, holokaust i književnost danas
Neven Ušumović o svojem 'Makovom zrnu'
Neven Ušumović: Zanima me implozija psihe i njene posljedice
Tko koga vodi u Leipzig?
Tko bi gori, sad je doli ili hrvatski nastup u Leipzigu
Književnost - godišnji pregled 2008.
Sve u sajmu knjiga u Puli
Dobar sajam u sjeni 'Gole istine'
Književnost - godišnji pregled 2007.

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici