Douglas Kellner – američki liberal koji i dalje mrzi Busha

25.11.2009. Print | Pošalji link

Lijepo je kad u Hrvatsku dođu velike face iz bijelog svijeta. Tako je najavljeno gostovanje američkog profesora s University of California, teoretičara Douglasa Kellnera, u okviru simpozija «Što preostaje od kulture?».

On je nedavno organiziran u okviru fantomske manifestacije YES.Zagreb, pa se možda na pitanje kojim su se bavili domaći intelektualci i umjetnici, moglo odgovoriti jednom rečenicom – od kulture ostaje ono što vam Bandić plati.

Time se naravno nije bavio Douglas Kellner, vjerojatno nesvjestan konteksta u kojem gostuje i koji je pomalo apsurdan, no ugledni se gost potrudio sam stvoriti vlastiti apsurdni kontekst. Opravdavajući se umorom od putovanja između Seoula, Bologne i Zagreba, taj intelektualni globtroter improvizirao je izlaganje na temu «Ideologija i spektakl dok američka desnica ludo reagira na Obamu». S obzirom na naslov, pitanje je bi li išta suvislije bilo teoretičarevo izlaganje da se držao zadanih teza.

Sve je krenulo s Kellnerovim objašnjavanjem pojma ideologije u američkom društvu: «Nakon Foucaulta i postmoderne teorije nismo više toliko puno koristili riječ 'ideologija', ali sada, u kontekstu suvremene američke sociološke situacije, želim pokazati kako su koncepti 'ideologije' i 'sukoba ideologija' opet vrlo relevantni. Primjerice, termin 'sitna buržoazija' sada se koristi u sociološkom kontekstu Sjedinjenih Država. Karl Marx upotrebljavao je taj izraz kako bi prilično dobro opisao određeni segment europskog društva, a ako se osvrnemo na sadašnju situaciju, on i dalje sjajno opisuje republikansku desnicu, koja čini glavnu opoziciju Baracku Obami.»

Ubrzo se kalifornijski profesor u svojoj argumentaciji počeo pozivati na Michaela Moorea, što bi bilo isto kao da se Andrija Hebrang poziva na Željka Pervana. Između pričica o ćaskanju s talijanskim generalima, Kellner se dotaknuo i guvernera svoje savezne države, Arnolda Schwarzeneggera, kojeg osuđuje zbog poreznih olakšica za superbogate.

Iako je naslov izlaganja kao jedino relevantno ime navodio ono aktualnog američkog predsjednika, Kellner je imao potrebu ekstenzivno plesati po grobu Georgea W. Busha, Obaminog nevoljenog prethodnika. Kao i svaki punokrvni američki liberal, Kellner je podsjetio na veliki skandal oko izbora Busha u Bijelu kuću: «Jedna od mojih važnijih knjiga zove se 'Velika krađa 2000.'. Riječ je, naravno, o 'ukradenim' izborima iz te godine, i jednom od najvećih političkih zločina u povijesti Sjedinjenih Država. Pet sudaca Vrhovnog suda koje  su imenovali Reagan, Bush, Nixon i 'desni' uzdanici obitelji Bush zaustavili su glasanje u Floridi. Podsjećam, imali smo tada vrlo izjednačenu izbornu utrku, a Vrhovni sud Floride odobrio je ponovno prebrojavanje, dok je savezni Vrhovni sud zaustavio glasanje s obrazloženjem da bi to bilo pristrano.»

Takva opća mjesta u jednosatnom govoru, koji je Kellner sam opisao kao struju svijesti - a možda bi bilo bolje reći da je to bio «jet lag» svijesti - bila su i više nego prisutna. Za sve koji iole pažljivije prate američku politiku, sve izrečeno bilo je ne pretjerano zanimljivo ponavljanje gradiva, ponekad s prilično infantilnim tezama. Jedna se tiče i napada na Svjetski trgovački centar 9. rujna 2001.: «Postoje tri logične mogućnosti. Prva je da administracija Busha i Cheneya nema nikakve veze s napadima, te da je sve to djelo Osame Bin Ladena i Al Qaide. Postoji druga logična mogućnost, da su znali kako se napad sprema, ali ga nisu nikako zaustavili, jer su željeli da se dogodi. Treća je da su znali sve, da su bili dio zavjere. Iskreno moram reći – ne znam što je istina.»

Među svim tim izjavama moglo se, uz veliko strpljenje i pažnju, doći do zanimljivih zapažanja uglednog teoretičara Douglasa Kellnera, kao što je ovaj: «Predsjednički izbori su postali medijski spektakl. Ne koristim taj opis na posprdan ili pejorativan način, nego govorim deskriptivno i analitički. Obama je postao gospodar tog spektakla, ali ne kažem da on ljude zavodi ili manipulira njima. Konstatiram tu činjenicu - spektakl je postao teren američke politike, i za taj teren se ljudi bore.»

I tako je Zagrebom prohujao jedan od najuglednijih teoretičara medija, filozofski naslonjen na legendarnu Frankfurtsku školu, koji trenutačno nadgleda i objavljivanje ostavštine Herberta Marcusea. Došao je, govorio, i ništa pamtljivo rekao. Možda će u budućnosti i gost i publika imati više sreće, iako se i ovako dobio indirektan odgovor na pitanje simpozija – što ostaje od kulture? Jet lag.

(G.D.)

Pročitajte i ...
Vizualni studiji - nova, uzbudljiva i sve popularnija disciplina
Vizualni studiji – umjetnost i mediji u doba slikovnog obrata

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici