Arhitekti o Cvjetnom trgu – bez zaključka

16.10.2007. Print | Pošalji link

U sagi o pitanju uređenja bloka na Cvjetnom trgu dosad su svoje stavove višekratno iznosili predstavnici manje-više svih osobno ili strukovno zainteresiranih strana.

Političari, investitori, povjesničari umjetnosti, sociolozi i takozvani "obični građani". No, struka koja bi možda i najviše imala reći o toj temi, ona arhitektonska, dosad je ili šutjela ili barem više ili manje uvijeno izbjegavala konkretniju raspravu.

U tom smislu, tribina koja je 15.10.2007. održana u Društvu arhitekata Zagreba bila je svojevrstan presedan. Naime, ondje su se okupili upravo arhitekti, i to kako bi razgovarali ne samo o Cvjetnom trgu, nego i općenito o donjogradskim blokovima, njihovoj kategorizaciji i mjerama zaštite. To je ujedno bila i teme izložbe koja je prethodno bila postavljena u DAZ-u, dok je za ovo konkretno sijelo predložen i razgovor o očuvanju povijesnog identiteta donjogradskih blokova, dosadašnjim intervencijama i neophodnim podlogama za buduće intervencije.

Nažalost, da niti sami arhitekti ne znaju o čemu točno govore, ili barem žele govoriti, pokazala je već i spomenuta izložba o donjogradskim blokovima. Njen ključni problem istaknula je arhitektica Tea Berković, upozorivši da su na izložbi prikazane fotografije samo pojedinačnih zgrada, ali ne i blokova u cjelini.

O blokovima kao cjelini, te o njihovoj sudbini prema novom Generalnom urbanističkom planu svakako je bila najpozvanija govoriti Doris Kažimir, čuvena, da ne kažemo zloglasna pročelnica Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode. Naime, upravo je njen zavod proveo novu kategorizaciju zaštićenih zgrada na području uže gradske jezgre. Ta je, pak, kategorizacija već izazvala žučne polemike, jer je ona podloga za izradu pojedinačnih detaljnih planova uređenja pojedinačnih blokova. A u njoj je glavnina zgrada u tim blokovima svrstana u takozvanu kategoriju B2, kojoj pripadaju, citiramo "građevine koje su bez osobite arhitektonske vrijednosti i graditeljsko-tipoloških obilježja, ili građevine koje su naknadnim zahvatima izgubile izvornost i kvalitetu, te kao takve više ne pridonose kvaliteti povijesnog ambijenta".

U javnosti se već počelo govoriti kako je Zavod za zaštitu spomenika, koji se, inače, već proslavio i prijedlogom gradnje čak četrnaest podzemnih garaža u centru grada, tim zgradama, zapravo, potpisao smrtnu presudu, odnosno legalizirao njihovo rušenje. Doris Kažimir, međutim, pokušala je prisutne uvjeriti da je kategorizacija potpuno pogrešno shvaćena. Prema njoj, "ključna mjera za tu kategoriju zgrada je znatna rekonstrukcija, koja može podrazumijevati i cjelovito uređenje interijera i rekonstrukciju cijelog volumena, a iznimno i nadogradnju i rekonstrukciju vanjskog volumena". K tome, "kao krajnja mjera, uz posebne uvjete, može doći i do uklanjanja ili zamjene". Kako se to "uklanjanje" ili "zamjena" izvode bez rušenja, gospođa pročelnica nije razjasnila. Valjda će, dakle, "uklonjene" ili "zamjenjene" kuće nastaviti postojati u nekom paralelnom svemiru, u kojeg bi gradonačelnik Bandić rado premjestio i sve one koji se protive njegovoj viziji izgradnje grada.

Nije, međutim, nikakva tajna da je takva kategorizacija sprovedena upravo kako bi se omogućio plan Tomislava Horvatinčića za radikalnu intervenciju u bloku na Cvjetnom trgu. K tome, njome se omogućavaju iste ili slične intervencije u drugim donjogradskim blokovima. Iako je moderator rasprave Nenad Kondža opetovano ponavljao kako bi se trebalo razgovarati o svim blokovima, a ne samo o Cvjetnom trgu, Mladen Škreblin upozorio je da bi takozvana "obnova" tog bloka mogla pokrenuti i lavinu budućih sličnih projekata. Naime, "godinu se dana pitamo u čemu je smisao obnove bloka, a Cvjetni trg se pojavio kao pilot-projekt i lakmus papir na kojem smo svi propali na ispitu. Jer, "negiramo da je stvar krenula s pogrešne strane, te da su se arhitekti našli kao serviseri jednog privatnog programa, koji nema nikakve veze s očuvanjem i zaštitom blokova ovoga grada".

Cijela je priča, naime, postavljena na posve pogrešnim temeljima. Jer, umjesto da grad donese strategiju razvoja, pa onda GUP, pa da se tek onda eventualni investitori tome prilagođavaju, ovdje se dogodilo da su se i GUP i detaljni plan izrađivali po mjeri investitora. Spomenuto je i kako se pritom uopće nije konzultiralo oko 250 drugih suvlasnika prostora u okviru bloka na Cvjetnom, što je Branko Kincl, inače jedan od izrađivača detaljnog plana, rezolutno odbacio kao nešto što bi bilo potrebno. Prema njemu, "gradski centar nije vlasništvo ljudi koji u njemu stanuju, nego svih građana Zagreba, pa je mišljenje gradske populacije daleko važnije od mišljenja te manje grupacije koja obitava u centru". To bi, naravno, načelno još i bilo u redu, kad gradska vlast sustavno ne bi općenito ignorirala svoje građane, između ostalog i onih pedesetak tisuća koji su potpisali peticiju protiv devastacije Cvjetnog trga.

A, osim građana, vlast ignorira i arhitektonsku struku, i to čak i onu koju plaća za njeno stručno mišljenje. Naime, iako je u tijeku javna rasprava o GUP-u i detaljnim urbanističkim planovima, svi će ti dokumenti vjerojatno biti usvojeni bez uvažavanja podnesenih primjedbi građana. Doduše, ta bi pitanja trebao rješavati Gradski zavod za prostorno uređenje, ali, kako je rekao Niko Gamulin iz tog zavoda, to je tako samo na papiru. On je tako ustvrdio da "nitko tko radi u Zavodu za prostorno uređenje nije dao suglasnost na ove promjene Generalnog urbanističkog plana, što znači da trenutno nema nikoga tko štiti interes grada".

Zapleteni u razglabanja o ulozi donjogradskih blokova, njihovoj morfološkoj strukturi i sociološkoj ulozi, gospoda arhitekti se ipak nisu uspjeli ama baš ništa konkretno usuglasiti. A dok se oni bave svojim više-manje praznim blagoglagoljenjem, u gradu se događaju promjene na koje bi i oni trebali reagirati. Vinko Uhlik bio je pritom jedan od rijetkih koji je pokušao apelirati na savjest arhitekata, izrazivši bojazan da je šesnaest blokova osuđeno na istu sudbinu, što onda više neće biti blokovi, nego "arhitektonski konglomerat i zbrka autora", dodavši kako se boji da će se današnja generacija arhitekata stidjeti svog djela.

To je, nažalost, vrlo realna mogućnost, naravno, pod uvjetom da arhitekti pokažu barem naznake neke kolektivne strukovne odgovornosti. No, čini se da su jedni previše zaokupljeni obavljanjem poslova za razne investitore, kojima tako automatski daju legitimitet, dok drugi povremeno jadikuju, ali uglavnom ne preglasno, da se, eto, ne bi nekome zamjerili. Kako je krenulo, uskoro ćemo zaista imati grad kakav zagrebački arhitekti i zaslužuju. Pitanje je samo kako će u takvom gradu biti živjeti njegovim građanima.

(T.M.)

Pročitajte i ...
Kako je industrija oblikovala Zagreb u 19. i 20. stoljeću
Grad izigrao Nezavisnu kulturu?
Strpljen nije spašen ako je nezavisan i mlad
Darija Žilić o ženskoj poeziji
Pisati mlijekom - knjiga Darije Žilić o ženskom pjesništvu
Kakvu zagrebačku kulturu želite?
Slika zagrebačke kulture može ovisiti i o vama!
Ima li nezavisna kultura šanse?
Nezavisna kulturna scena izborila pobjedu?
ZGRAF 10 - 33 godine postojanja

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici