Trg žrtava Milana Bandića

20.10.2007. Print | Pošalji link

Nakon punog zamaha devedesetih godina prošloga stoljeća, kada je takva praksa bila osobito raširena, u međuvremenu je uglavnom zamro običaj preimenovanja gradskih ulica i trgova.

Odbor zagrebačke Gradske skupštine zadužen za taj resor danas uglavnom nema previše posla, osobito nakon što je konačno pronađena lokacija za trg koji nosi ime prvog hrvatskog predsjednika. No, kad već skupštinari ne nalaze povoda za nove promjene naziva, nalaze ih ponekad građani.

Desetero njih, odreda vrlo uglednih na hrvatskoj kulturnoj, znanstvenoj i civilnoj sceni, formiralo je stoga vlastiti deseteročlani Odbor za preimenovanje Trga Petra Preradovića. Oni su, abecednim redom, Teodor Celakoski, Frano Dulibić, Mirjana Krizmanić, Zvonko Maković, Vilim Matula, Vera Petrinjak-Šimek, Saša Poljanec-Borić, Urša Raukar, Mladen Škreblin i Vjeran Zuppa, a, za razliku od istovjetnog skupštinskog odbora, svoju su odluku donijeli u rekordnom roku. Istu su 20.10. na Cvjetnom trgu, izmjenom jednog od natpisa, promptno u djelo proveli aktivisti Prava na grad i Zelene akcije. Čast proglašenja odluke i njenog obrazloženja pripala je pritom glumcu Vilimu Matuli, koji ju je sročio kao izravnu posvetu zagrebačkom gradonačelniku. Tekst donosimo u cijelosti:

"Dragi naš Milane! Sastali smo se da bismo ovaj trg, koji desetljećima nosi ime Petra Preradovića i ime Cvjetnog trga, preimenovali tvojim imenom, u Trg žrtava Milana Bandića. Danas, kada demokracija neumitno prijeti Zagrebu, ti si u sebi našao snagu i odvažnost za apsolutizam. Žrtvovao si sve: mir grada, javni prostor, smisao politike i, naravno, građane. Rekao si svoje čuveno 'kaj' – i sve je krenulo. Sve se ruši, sve klizi, kulja voda, obaraju se stabla, otvaraju se ulice – a to je tek početak. Oni plaše podzemnim vodama – a ti si te vode popio. Uveo si hegemoniju nad zemljom i pod zemljom (dakako, misli se na garaže). Hvala ti, hvala, Milane!"

Ovakva odluka je, naravno, izravna počast osebujnoj urbanističkoj politici zagrebačkog gradonačelnika, pri čemu je Cvjetni trg, nažalost, samo jedan od punktova na kojima bi se mogle očitovati katastrofalne posljedice takve politike. Ona je, uostalom, već pomela mnoge žrtve, što posebno dobro mogu posvjedočiti, između ostalih, građani Kupske, Galjufove, Varšavske, Erdödyjeve i Horvaćanske ulice, Cvjetnog trga, te četvrti Trnje, Vrbani III, Travno i Borovje. Mnogi od njih također su nazočili današnjem svečanom preimenovanju Cvjetnog trga, izražavajući tako vrlo jasno svoje neslaganje sa sadašnjom gradskom upravom.

Neskriveno sarkastičan ton prigodnog priopćenja mogao bi se isprva činiti neprimjerenim. No, psihologinja Mirjana Krizmanić podsjetila je kako je upravo sarkazam karakterističan za jezik gradonačelnika i njegovih pulena, pa će onda, dakle, oni takav jezik najbolje i razumjeti. Njenim riječima: "U kuću nam dolazi netko tko u takvoj kući nikad nije bio, i kaže nam da je naša srebrnina zapuštena, pa je treba baciti; da su naši prozori mali, pa ih treba satrti; da nam je trg nikakav, pa ga treba dograditi i umjesto prozračnog trga napraviti jedno dvorište". Stoga je "svatko od nas žrtva ovog haračenja po gradu, jer se jednima uništava dnevni boravak, a time i povijest i ljepotu; drugima se uništavaju ulice i mir na koji su navikli, poručujući im da se odsele ako im se ne sviđa; trećima uništavaju dom i egzistenciju, uz posprdni komentar da im je valjda bolje u hostelu nego u njihovim kućercima".

U ovakvim situacijama gotovo nezaobilazni povjesničar umjetnosti Zvonko Maković spočitnuo je, pak, gradonačelniku da u svojoj ciničnoj retorici nije čak niti previše originalan. Prema njemu, "Milan Bandić samo ponavlja ono ponašanje jednog autentičnog diktatora, provodeći svoju samovolju, kakvo smo imali devedesetih godina". K tome, "njegov bliski suradnik govori kako će na mjestu Nade Dimić sazidati ljepšu Nadu Dimić, ponavljajući generala Vučurevića, koji je govorio da će, nakon uništenja Dubrovnika, napraviti ljepši i stariji".

Makovićev kolega po kunsthistoričarskoj struci Frano Dulibić naglasio je kako ova akcija nije bitna samo na Cvjetni trg. Naime, "borimo se da se sačuva identitet Zagreba onakav kakav je bio, jer ne želimo da Zagreb bude kopija nekakvog bezličnog europskog grada, nego da zaista zadrži svoj duh". Jer, "ako se dozvoli da se u Zagrebu, umjesto obnove i razvoja, ruši i gradi nešto što, zapravo, nije za građane Zagreba, onda se taj isti proces slobodno i još jače odvija u svim urbanim i ruralnim sredinama čitavog prostora Hrvatske, a na taj ćemo način izgubiti identitet tog prostora kojeg smo dosad imali".

U svom zalaganju za premrežavanje Zagreba podzemnim garažama i shopping centrima Milan Bandić rado se poziva i na struku. No, kako je rekao arhitekt Mladen Škreblin, taj argument nije osobito jak, jer je struka podijeljena. Doduše, ima i onih koji smatraju da "u kapitalizmu arhitekti projektiraju samo za one koji plaćaju", ali, usprkos tome, Škreblin poručuje da građani traže "socijalne programe, koji će ovaj grad obnavljati na drukčiji način, i u koje će Grad svjesno ulagati svoj novac, zato što su svi građani zainteresirani da se napokon dogodi normalna, suvisla i pametna obnova grada".

Usprkos velikom pritisku javnosti, politika se dosad oglušivala na zahtjeve građana. Gradske vlasti tako sustavno barataju svojom prepoznatljivom ciničnom retorikom. Na višoj političkoj razini, pak, vlada svojevrsna zavjera šutnje, u kojoj ne samo da se ništa ne poduzima, nego se, dapače, o problemima Grada Zagreba uopće niti ne izjašnjavaju niti tijela državne vlasti, niti političke stranke. Sociologinja Saša Poljanec-Borić stoga naglašava kako je namjera svih građana koji su se danas okupili na Cvjetnom trgu "poslati političku poruku strukturama ove zemlje da je došao kraj hrvatskoj šutnji, te da je demokracija aktivan mehanizam, koji prije svega ovisi od volje građana". Dodaje i kako bi na mjestu dvojca Milanović-Jurčić tu poruku jako ozbiljno shvatila, a da bi na mjestu ministra kulture Biškupića bila na čelu inspekcije u Gradskom zavodu za zaštitu spomenika kulture i umjetnosti.

Sudeći prema dosadašnjim iskustvima, ništa od toga ipak se neće dogoditi, pa će tako Milan Bandić i dalje stvarati nove i nove žrtve svoje politike devastacije grada. Građanima, stoga, ne preostaje ništa drugo, nego obratiti se svom gradonačelniku prigodnom pjesmom. Metodom kontrafakture, Vilim Matula sugerirao je nove stihove za staru pjesmu: "Za sako tvoje kaj, kaj reči si nam znao, za saki holding tvoj, za saki GUP tvoj – fala!"

Okupljanje i protest, u svom post festumu, nisu prošli neopaženo ni kod zagrebačkih organa reda i mira, istih onih koji ponekad vole hapsiti novinare i prepravljati internetske blogove. Po završetku akcije, policija je privela jednog od organizatora, predsjednika Zelene akcije Tomislava Tomaševića na obavijesni razgovor, gdje je mu je uručena i prekršajna prijava. Tomašević je, u kratkoj izjavi, napomenuo kako se policija prema njemu odnosila korektno.

AUDIO VERZIJA

(T.M.)

Pročitajte i ...
Crveni obraz Bandićeve 'crvene' kampanje
Noviteti Zagrebačkog centra za nezavisnu kulturu i mlade
Jedinstvo čeka toplije dane
Srušeno kino Zagreb, sve napreduje prema Horvatinčićevom planu!
Cvjetni trg – rušenje u znaku triju šestica
Medika - mjesto događanja Clubture Foruma
Pripremite se za 'Clubture Forum'
Akcija 'Djela govore više od 2 milijarde kuna muljaža' dobila odgovor!
Obilježeno neotvaranje Zagrebačkog plesnog centra
Nakon dulje pauze, otvara se Močvara

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici