Ministarstvo kulture u bespućima informatičke zbiljnosti

26.10.2007. Print | Pošalji link

Svaki student sociologije već u prvom semestru može naučiti kako smo u međuvremenu iz industrijskog dobra prešli u informatičko.

Svijet je danas, kao što je još prije nekoliko desetljeća rekao Marshall McLuhan, jedno veliko globalno selo, odnosno barem oni njegovi dijelovi u kojima se uopće ima pristup internetu. Baš zbog neizbježne informatizacije i digitalizacije svega i svačega, od glazbe, preko knjiga, pa sve do samoga procesa obrazovanja, itekako je potrebno da svaka država uhvati priključak, te se, između ostaloga, prezentira i na world wide webu.

Kada je u pitanju Hrvatska, s naglaskom na područje kulture, kulturne baštine i iz nje proizilazeće povijesti, posao informatizacije i digitalizacije dužnost je Ministarstva kulture. Po tom pitanju se u tri godine mandata ministra Bože Biškupića nešto i napravilo, čemu je najbolji primjer Arhinet portal na kojem je dostupna sva arhivska građa u Hrvatskoj. S druge strane, neke stvari pokazuju da se još dosta toga tek ima napraviti, čega je konkretan primjer još uvijek nepostojeća stranica www.kultura.hr, koju je ministarstvo preuzelo pod svoje još prije dvije i pol godine.

Konkretno, riječ je o portalu koji, kako trenutno tamo piše, treba postati «središnji portal hrvatske kulture na nacionalnoj i međunarodnoj razini”, te “omogućiti u suvremenim uvjetima kvalitetno organiziranje i prezentiranje informacija iz predmetnog područja kulture”. Iza tog birokratski nerazumljivog jezika krije se jedan prilično ambiciozan projekt, koji za sada, nažalost, još uvijek nije donio nikakve vidljive rezultate. Na domeni kultura.hr još od 05. travnja 2005. stoji isti tekst u kojem između ostaloga piše i to kako Ministarstvo kulture , kao korisnik domene, “preuzima sva prava i obaveze koje proizilaze iz Pravilnika o organizaciji vršne 'hr' internet domene i načelima upravljanja vršnom 'hr' domenom”, po kojem se u Carnetu inače dodjeljuju željene domene.

Naravno, Pravilnik je i nakon višestrukog iščitavanja skoro pa nemoguće do kraja razumjeti, a i sam proces dobivanja domene nije najjednostavniji, i uključuje dosta papirologije. Kada je u pitanju kultura.hr, koja, kao i svaka druga domena po spomenutom Pravilniku treba ispuniti sadržajem u roku od trideset dana, Zoran Vlah iz Carneta, objašnjava trenutno stanje stvari: “Nažalost, postoji niz domena koje su zaštićeni pojmovi ili registrirani od strane državnih tijela koja se ne koriste. Međutim, mi nemamo mogućnost njima oduzeti domenu, nego se nadamo kako će u skoroj budućnosti biti valjano iskorištene.»

Ipak, trenutna podjela unutar Pravilnika pretpostavlja šest različitih vrsta domena, a kultura.hr spada u takozvanu HR-V domenu, koja prednost dodjele daje tijelima državne uprave. Također, svaku domenu potrebno je, kako se kaže u Pravilniku, pokrenuti u roku od trideset dana od trenutka registracije. Dok bi, dakle, neki smrtnik u periodu od trideset mjeseci dobio trideset dopisa od strane Carneta, u kojima ga se podsjeća kako treba što prije dodijeljenu domenu ispuniti sadržajem, Ministarstvo kulture nitko ne opominje. No, Zoran Vlah naglašava kako je Pravilnik zastario, te ga treba osvježiti, pa i možda većim ovlastima za Carnet. Što se trenutnog stanja kulture.hr tiče, Vlah upućuje na Ministarstvo kulture, kao adresu na koju se treba obratiti: “Trebalo bi malo prodrmati sve te korisnike, kako bi se atraktivne domene koristile na odgovarajući način. No, ponavljam, mi smo odgovorni samo za registriranje domena.»

Zato smo se obratili državnom tajniku i pomoćniku ministra Biškupića Jadranu Antoloviću, koji objašnjava na koji je način kultura.hr zamišljena: “Upravo ta domena je rezervirana kako bi se sadržaji arhiva, muzeja i knjižnica prezentirali na virtualan način u digitalnom obliku, te ih tako približili svim građanima.»

Ideja nije loša, te se čini kako bi www.kultura.hr mogao biti koristan portal ako se jednog dana zaista i realizira. Kao razlog višegodišnjeg čekanja na njegovo pokretanje Antolović kao glavnu prepreku navodi kompliciran proces digitalizacije arhivske, muzejske i ostale kulturne građe koja bi trebala biti prezentirana na budućem portalu. Bez obzira na sve moguće komplikacije, Ministarstvo kulture ipak izdvaja pozamašna sredstva za digitalizaciju svih aspekata hrvatske kulture, po Antoliću “svake godine više od 10 milijuna u informatizaciju i digitalizaciju“.

Jednostavna matematika nas, dakle, dovodi do brojke od preko trideset milijuna kuna koje su u protekle tri godine uložene u informatizaciju, no to, čini se, ipak nije bilo dovoljno da kultura.hr zaživi kao najavljivani “središnji portal hrvatske kulture na nacionalnoj i međunarodnoj razini”. Osim veličine cijelog procesa digitalizacije građe, Antolović spominje i nedostatak kadrova, zbog čega, primjera radi, trenutno internet stranice Ministarsva kulture nije moguće posjetiti u engleskoj verziji, iako se ta opcija nudi.

No, kada kliknete na nju, dobit ćete tek uobičajeni “under construction”, jer, kako tvrdi Antolović, u Ministarstvu nemaju dovoljno ljudi za prevođenje. Iako sve to baš i nije u skladu s hrvatskom željom za ulazak u Europsku uniju, gdje se bez engleskog ništa ne može, također je zanimljivo primjetiti i tvrdnju, koja se može naći u tekstu koji kulturu.hr krasi već godinama, a to je kako se trenutnoj adresi ministarstva pripisuje “kontinuitet međunarodne prepoznatljivosti”. Bilo kako bilo, Jadran Antolović najavljuje da će se na spornoj web adresi nešto konačno moći vidjeti do kraja godine, na primjer, moći će se "sve virtualno posjetiti, recimo i arheološke iskopine. Sve će se objedinjavati na ovom portal, kao polazištu uvida u cjelokupnu hrvatsku kulturu."

Kada je u pitanju činjenica da se dvoipolgodišnjom neaktivnošću krši Carnetov Pravilnik, te Ministarstvo kulture stavlja u povlašten položaj, Antolović u tome ne vidi nikakav problem, jer “domena kultura.hr treba biti prepuštena onome koji će tamo prezentirati hrvatsku kulturu.» U konačnici, nema ništa sporno da za određene domene država i državna tijela imaju određenu prednost, no kada je već tako, očekivalo bi se da se takva praksa ne zloupotrebljava, to jest da se izabrane domene iskoriste, po mogućnosti na smislen način. Ako ništa drugo, barem Ministarstvu kulture ne manjka sredstava za projekte koje pokrene.

Jadran Antolović je pak iznimno sretan što se netko iz medija uopće zainteresirao za ovaj projekt: “Hvala vama na interesu, jer je doista rijetka prigoda da nas se o ovome pita. U pravilu su svi zainteresirani za ono što se vidi, dok je ovo posao čiji se rezultati vide tek kad se do kraja realizira, iako na tome radi velika ekipa ljudi.»

Usprksos našem interesu, na stranici www.kultura.hr i dalje, nakon dvije i pol godine nema sadržaja, nema nikakvih informacija o napredovanju ovog projekta, nema baš ničega iz čega bi se moglo vidjeti kako se radi o dijelu projekta na koji je do sada utrošeno više od 30 milijuna kuna. Na kraju svega, potrebno je naglasiti kako će se ovim budućim portalom baviti čak tri državne institucije. To su Hrvatski državni arhiv, Nacionalna i sveučilišna knjižnica te Muzejsko-dokumentacijski centar, a potpuna realizacija ovoga projekta zahtijevat će dodatnu radnu snagu, što znači da će se od godišnje predviđenih deset milijuna za digitalizaciju hrvatske kulture naći novaca i za nekoliko novih radnih mjesta, najavljuje Antolović.

Tada bi se možda moglo naći i nekoliko prevoditelja, koji bi web stranicu samog Ministarstva kulture, sa svojim poznatim “kontinuitetom međunarodne prepoznatljivosti” možda mogli učiniti dostupnom i na engleskom jeziku. Što se pak tiče odavno rezervirane i sadržajem neispunjene domene kultura.hr, slijedom najava iz Ministarstva, možemo zaključno ponuditi jednu uobičajenu novinarsku frazu, koja u ovom slučaju doista odgovara cijeloj priči: ostaje da se vidi.

AUDIO VERZIJA

(G.D.)

Pročitajte i ...
Nedoumice Ministarstva kulture: Časopis, portal? Kazalište, Teatar?
Što je Teatar.hr?
SOS za Sa(n)jam knjige u Istri
Ljetni festivali - da ili ne?
Jan ili Milo, pitanje je sad!
Tko koga vodi u Leipzig?
Tko bi gori, sad je doli ili hrvatski nastup u Leipzigu
U Veneciju na bijenale putuju Koydl, Novak i Vekić
Venecijanski bijenale – hrvatskom patetikom protiv 'groblja kulture'
Grički dijalog estradno o estradizaciji

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici