SDP: 'ministar može biti genij ili budala'

30.10.2007. Print | Pošalji link

Ono što je od strane SDP-a i njegovog novog-starog kandidata Antuna Vujića bilo zamišljeno tek kao nevina predizborna prezentacija kulturne politike te stranke, pretvorilo se u nešto sasvim drukčije.

U pravi mali okrugli stol s gomilom pitanja i nezadovoljstva. Predstavljanje SDP-ove kulturne politike 29.10.2007. tako je pokazalo da je kultura, iako u stranačkim programima, pa tako i u SDP-ovim novinama, uglavnom na posljednjem mjestu, ipak zanimljiva tema, pogotovo kad se u prostoriji nađu ojađeni, a rječiti kulturnjaci. Antun Vujić, koji unatoč nagađanjima ostaje SDP-ov kulturni favorit i za nadolazeće izbore, prezentaciju svojih novih-starih ideja počeo je nakon što se njegov stranački šef Zoran Milanović pohvalio kako u mladosti baš i nije pohodio kulturne institucije, te im se više divio izvana, ali ga je zato bitno odredilo guranje u tadašnjem Gjuri i Kulušiću. Taj nepotrebni uvod začinio je i frazama o kulturi kao preduvjetu razvoja, glavnom faktoru izgradnje pojedinačnog i nacionalnog identiteta, koje je nakon njega potpuno nepotrebno ponovio i SDP-ov premijerski kandidat Ljubo Jurčić.

A onda je Vujić počeo: «U ovom trenutku ne postoji kulturna strategija, a pitanje je i postoji li kulturna politika. Za razliku od strategije koja se ne da provjeravati jer su to ideje, kulturna politika je provjerljiva i konkretna i može biti uspoređena s drugom.» Za njega je danas u Hrvatskoj glavni cilj kulturne politike zaštita slobode i pluralizma kulturnog stvaralaštva, oslobađanje kulture političkog odlučivanja izvan kulture, te jačanje materijalne baze kulture iz proračuna i izvan njega, preko poreznih olakšica. Pritom Vujić očekivano aludira na nedostatke strategije sadašnjeg Ministarstva kulture i HDZ-ovog ministra Bože Biškupića, koji je svojim dolaskom anulirao primjenu Strategije kulturnog razvitka. Taj temeljni dokument donešen u Vujićevo vrijeme, a koji potpisuju Vjeran Katunarić i Biserka Cvjetičanin, svojedobno je čak od Vijeća Europe preporučen kao model za stvaranje nacionalnih kulturnih politika. Njegove bitne političke odrednice u Biškupićevom mandatu su zaboravljene, tvrdi Vujić.

Nabrojeni su i «grijesi» sadašnjeg Ministarstva kulture, a među njima je glavni taj da je uloga kulurnih vijeća svedena na savjetodavnu, pa jedino ministar ima pravu moć odlučivanja. U ostale se ubrajaju: u rast kulturnog proračuna upisana je i spomenička renta, koja bi trebala biti izvanproračunska stavka i zalog samostalnosti kulture, vraćenje PDV-a na kazališne ulaznice i ostale slične transakcije u kulturi, te na koncu, pad programskih sredstava za oko 5% u svim segmentima, pa čak i zaštiti kulturne baštine u koju se Božo Biškupić inače zaklinje.

Vujić i danas, kao i tijekom ministarskog mandata, svojim glavnim oružjem smatra kulturna vijeća: «Kulturnu politiku treba tako voditi da ne bude važno je li ministar genij ili samo budala. Jedini sustav zaštite od njegove samovolje je onaj institucionalni, preko kulturnih vijeća. Ona predstavljaju struku, i sve njezine različite preferencije i monopole, zbog čega moraju biti pluralistički sastavljena i kao takva prvenstveno odlučuju. Ovdje nije riječ o umanjivanju uloge ministra, jer on predstavlja državu i građane, porezne obveznike, ali ako se ne slaže s odlukama vijeća mora to pismeno obrazložiti.» Međusobno ovisni i odgovorni trokut «javnost-kulturna vijeća-ministar» jedini je, smatra Vujić, put da kultura ostane pluralistička, samostalna i razvojna. A razvoj se, prema SDP-u planira po programu nazvanom «Kuće i ljudi», pa nudi i nekoliko kapitalnih projekata, od arheoloških i onih koji će popularizirati neke nepoznate, a vrijedne kulturne lokalitete, do nove zgrade Hrvatskog državnog arhiva, kako bi stara zgrada NSB-a mogla ponovno postati knjižnica, te nove zagrebačke opere. Ukratko, Antun Vujić HDZ-ovu kulturnu politiku smatra zastarjelom, nerazvojnom i arbitrarnom jer ovisi o političkom odlučivanju, dok je njegova izborna parola «Hrvatska kultura velika, Ministarstvo kulture malo». Time aludira i na povećanje broja zaposlenika Ministarstva u ovom Biškupićevom mandatu od 320 na 450. 

Prezentacija SDP-ove kulturne politike ovdje bi završila sretno i zadovoljno, da se na Iblerovom trgu nisu našli i kulturnjaci koje nitko nije mogao zaustaviti da ne počnu postavljati pitanja. Tako je Vjeran Zuppa, možda i uvrijeđen što njegovu «Bilježnicu» više nitko ne spominje, podsjetio da je SDP izgubio Zagreb kao ogledno mjesto svih svojih politika, pa tako i kulturne. Za Zuppu Vujićev argument o nefunkcioniranju zagrebačke kulture zbog izostanka krovnog modela na državnoj razini uopće nije argument, dok funkcioniranje zagrebačke kulture naziva klijentelističkim i u potpunosti – privatnim. Zuppa tvrdi: «U Zagrebu kulturne politike nije bilo, jer ne postoji nijedan relevantni dokument koji bi dokazao njezino postojanje, kriterijalna osnova za dodjelu sredstava u većim iznosima nije realizirana ni na koji način, a odnos prema takozvanoj struci i stručnjacima je ispod svake razine.» Pored toga, Vjeran Zuppa smatra da se cijela Vujićeva prezentacija kulturne politike uopće ne razlikuje od one s trećesiječanjskih izbora, i pita se zato - zna li SDP koja je danas godina: «Čini mi se da je puno lakše bilo malo skupiti glave, rastrčati se među ljudima, reći par općih formulacija i krenuti dalje po starim modelima, nego zagrabiti i u jednu problematiku o kojoj ovisi, ne samo kultura u ovoj zemlji, nego i restrukturiranje same stranke.»  

Ovaj napad s boka, na primjeru zagrebačke kulture, ali i općeg odnosa SDP-ove zagrebačke vlasti prema građanima, demokraciji i transparentnosti pollitike uopće, Vujić je možda i očekivao, ali konkretnih odgovora nije imao: «U kulturi se može najlakše pogriješiti, ako se ne formiraju sustavi međusobne kontrole. Čak i najbolje odluke mogu djelovati neugodno ukoliko ljudi nisu za njih pripremljeni. Stvaranje načina odlučivanja koje će poštivati struku, ali ne struku kao apstrakciju nego različita mišljenja unutar struke, i javno prezentiranje i rješavanje problema, jedini je lijek za razvitak.» U Hrvatskoj danas nema jasnih pokazatelja stanja kulture, što je Vujić objasnio nepostojanjem Zavoda za kulturu koji je on planirao u sklopu Ministarstva, ali je i taj projekt Biškupić zaustavio. Bez jasnih podataka, nema ni mjera za pobojšanje stanja, smatra Hrvoje Hribar, i zato je predložio da se Ministarstvo kulture preimenuje u Državnu agenciju za poticanje kulture, jer ono se ionako bavi samo raspodjelom sredstava.

S druge strane, Teodor Celakoski Vujiću je zamjerio njegovu fascinaciju Kulturnim vijećima i njihovom ulogom u odlučivanju, dok ništa nije rekao o eventualnoj promjeni temeljnih odnosa između institucionalne i izvaninstitucionalne kulture. Kako je to ipak ozbiljno pitanje, pogotovo u predizborno vrijeme, kad je važan svaki glas, SDP-ov odgovor bio je jezgrovito slikovit: «Neka institucionalna kultura nema cijene. Mnogi misle da je Hrvatsko narodno kazalište institucija koja previše troši jer ima pet stotina zaposlenih koliko ih po zakonu smije imati. Međutim, budimpeštanska opera koja nema dramu nego samo operu i balet, ima tisuću i šest stotina zaposlenih. Kažem to tek usporedbe radi.» Sudeći po ovome, u odnosu izvaninstitucionalne i institucionalne kulture promjena baš i neće biti dođe li na vlast nekadašnja Stranka demokratskih promjena. No, promjena zato ima u zagrebačkom GUP-u, podsjetila je Urša Raukar, na što je SDP-ov ministar kulture u sjeni ponovno odgovorio služeći se, još iz njegovog mandata poznatim, evazivnim načinom: «Moj je stav da se sa zaštićenim zonama ništa ne smije mijenjati osim u dogovoru s nadležnim službama. Trudit ćemo se da se premosti jaz koji se očito pojavio između želje građana, bez obzira koliko su ispravno obaviješteni o svakom detalju, i onoga što ti isti građani misle da je namjera grada.»

Prezentacija SDP-ove izborne kulturne politike završila je zaključkom Antuna Vujića kako nije očekivao okrugli stol, u što se cijela stvar pretvorila, ali da je kultura ionako konfliktno područje gdje se mišljenja teško mogu složiti, pa zato treba razgovarati. Tko se s tim ne bi složio, pogotovo mjesec dana prije izbora, kad barem što se kulture tiče, kako je efektno poentirao Vjeran Zuppa, ionako ostaju samo dvije relevantne politike, ujedno i one najvećih hrvatskih stranaka.

AUDIO VERZIJA

(I.R.)

Pročitajte i ...
Srušeno kino Zagreb, sve napreduje prema Horvatinčićevom planu!
Cvjetni trg – rušenje u znaku triju šestica
Zagreb noću - Oliver Frljić & Borut Šeparović
'Mutna' - flaširana voda s netaknutog vrela prevare
Ljuština aktivistima: Ja mogu proizvesti vodu, a vi samo mulj!
Forum Zagreb o gradskim trgovima
Što se događa s našim trgovima?
Ministarstvo suučesnik u devastaciji Cvjetnog trga?
Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva - mjesto zločina!
Pravo na grad borbu nastavlja pravnim sredstvima

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici