Božo Biškupić: Svejedno je hoće li film snimati Marko ili Janko

16.11.2007. Print | Pošalji link

Svake godine domaći filmski autori s nestrpljenjem očekuju dan kada će Ministarstvo kulture objaviti kojim je novim naslovima odlučilo dati svoju financijsku potporu.

Jer, u zemlji u kojoj još uvijek nisu zaživjele ozbiljnije koprodukcije niti modeli izvaninstitucionalnog financiranja filma, sredstva iz državnog proračuna pitanje su života ili smrti za manje-više sve režisere, pogotovo one koji žele snimati dugometražne igrane filmove.
 
Od sljedeće bi godine, doduše, po tom pitanju stvari trebale izgledati nešto drukčije, jer se novac za film neće više dodjeljivati Ministarstvo kulture, nego, u skladu s ljetos donesenim Zakonom o audiovizualnim medijima, novoformirani, od Ministarstva, barem na papiru, neovisan Hrvatski audiovizualni centar. Kako će to funkcionirati u praksi, tek treba vidjeti. No, za ovu se godinu ipak moralo čekati pravorijek ministra Biškupića.
 
A čekalo se uistinu dugo. Jer, natječaj je zaključen još 28.02.2007., a rezultati, koji se i inače objavljuju tek nakon ljetnih praznika, ovaj su put došli kasnije nego inače. Konkretno, objavljeni su tek 15.11.2007., a ministar Božo od kulture nasmrt se uvrijedio kad smo se drznuli čak i samo pomisliti da bi to možda moglo imati veze s činjenicom da su uskoro izbori. Prema njemu, razlog odgađanja je samo u tome što Hrvatska radiotelevizija nije još dala konačan odgovor s kojim će sredstvima sufinancirati dugometražne filmove koje odabere Ministarstvo.

No, ako je samo to bio razlog odugovlačenju, brojke iz Ministarstva moglo se objaviti već prije mjesec dana ili, pak, pričekati još dva tjedna dok ne dođe i odluka s Prisavlja. Stoga, dakle, svidjelo se to ministru ili ne, uistinu nije nerazumno zaključiti kako je na ovaj način ipak i hrvatski film upregnut u kola predizborne kampanje trenutno vladajuće stranke.
 
Bilo kako bilo, odluke su donešene, a izbor nije bio lak, jer je u državni kolač htjelo zagristi čak 275 autora igranih, dokumentarnih, animiranih i alternativnih filmova. Krsto Papić, jedan od savjetnika koji su odlučivali kome dati novac, a kome ne, naveo je kako su ključni kriteriji bili "najprije scenarij, zatim autor i procjena onoga što je dosad napravio, te slika kompletnog repertoara, kako ne bi bilo previše filmova istog žanra". Pritom se vodilo računa i da "autori koji su sada u stvaralačkom naponu ne budu zaustavljani".

Sudeći po konačnim odlukama, čini se kako je Vijeće smatralo da su trenutno "u naponu snage" Dejan Šorak i Branko Ivanda, dekan ADU i kućni redatelj sapunica za AVA produkciju. Upravo su oni osvojili najveće dotacije za svoje nove filmske projekte, konkretno, svaki po četiri milijuna i dvjesto tisuća kuna. Razloga za žaljenje nema ni neuništivi Antun Vrdoljak, koji astronomskoj cifri koju mu je već navodno dao HTV sada može pridodati i još milijun i pol kuna, koliko je Ministarstvo udijelilo njegovom dugometražnom dokumentarcu o Titu.
 
Na sigurno se išlo i u animiranom filmu. Jer, koliko god bilo pohvalno da će se, i to uz državnu potporu, u Hrvatskoj nakon puno godina snimati i jedan dugometražni umjetnički crtić, rizika nema, jer će taj film raditi "uvijek zaslužan" Joško Marušić, kojeg po iznosu državne potpore ove godine nadmašuju samo već spomenuti Šorak i Ivanda, te Rajko Grlić. Ipak, Vijeće u svom ocjenjivanju, usprkos udivljenju prema "staroj gardi", nije previdjelo i činjenicu da se na domaćoj hrvatskoj sceni pojavio nezanemariv broj novih, mladih i potencijalno kvalitetnih autora, koji bi htjeli snimiti i svoje prve dugometražne filmove. Papić je tako izjavio kako je odabrano šest debitanata koje se htjelo "izdvojiti kao paket za financiranje". Takvu je namjeru, međutim, osujetilo Ministarstvo, jer bi se time probio unaprijed zadani okvir o financiranju ukupno deset filmova.

Državni i ministarski financijski blagoslov za svoje su projekte tako, uz osmoricu "veterana", od debitanata dobili samo Nikša Sviličić i Danilo Šerbedžija. S druge strane, što se tiče njihovih planiranih dugih filmova, kratkih su rukava ostali, abecednim redom, Ivona Juka, Danijel Kušan, Robert Orhel i Ivan Goran Vitez. Ako je, dakle, Vijeće bilo voljno i njima udijeliti neka sredstva, pa makar i simbolična i teško mjerljiva s onima koja su dobili "velikani" poput Branka Schmidta, Nevena Hitreca ili Hrvoja Hribara, postavlja se pitanje na čemu je konkretno zapela i realizacija te i takve dobre volje. Krsto Papić ponovio je mantru o "pravnim razlozima", te dodao kako je u konačnom odabiru jedan od kriterija bilo i "pravilo da onome koji ima stare obveze prema Ministarstvu ne mogu biti odobrena nova sredstva, što se odnosi i na autore i na producente". No, ukoliko je izvršavanje ranijih obveza uistinu bilo selektivni kriterij, pitanje je i zašto je Ministarstvo uopće u proceduru propustilo i one koji te obveze navodno nisu izvršili. Papić kaže kako je riječ o "dobroj volji Ministarstva, kako se ne bi oštetile one koji bi svoje obveze podmirili tijekom procesa odlučivanja". Kao primjer navodi Branka Ivandu, za kojeg se "do posljednjeg časa nije znalo je li dovršio prethodni film ili nije".

Neslužbeno smo, međutim, doznali da autori i producenti nijednog od naposljetku ipak odbijenih četiriju debitantskih filmova nisu imali neizvršenih ranijih obveza. S druge strane, Ivan Maloča, producent iz Interfilma, pod čijim će okriljem Danilo Šerbedžija snimati svoj film "Projekt", navodno je zaostale obveze odradio, kao slučajno, upravo pet dana prije objavljivanja rezultata natječaja. Međutim, na izričito pitanje tko prema Ministarstvu ima nepodmirenih dugova, a tko ne, nitko nije htio odgovoriti. Papić je tako lopticu prebacio Biškupiću, koji je, pak, umjesto konkretnog odgovora, stvar ponovno prebacio na Vijeće, koje, prema njemu, uopće nije niti trebalo raspravljati o većem broju debitanata. Jer, "Ministarstvo je donijelo odluku za financiranje deset filmova – oni su mogli predložiti Marka ili Janka, i u to se nitko nije miješao, a zakonsku obvezu za više od deset filmova zbog budžetskih ograničenja nitko nije mogao preuzeti".

Skrb za debitante, bili to, kako kaže ministar, Marko ili Janko, ostala je tako manje-više samo na razini deklarativne dobre volje, pa će tako oni morati pričekati još godinu dana. Sreća u nesreći je, ili bi barem trebala biti, da tada o njima neće više odlučivati Ministarstvo kulture, nego Hrvatski audiovizualni centar, koji ima čak i zakonsku obvezu raspisati poseban natječaj za debitante. Koji se, nadajmo se, u odlukama neće rukovoditi prezimenima koje dijele s već etabliranim filmskim djelatnicima, nego ipak, prije svega, njihovim dosadašnjim radovima.

AUDIO VERZIJA

(T.M.)

Pročitajte i ...
Nedoumice Ministarstva kulture: Časopis, portal? Kazalište, Teatar?
Što je Teatar.hr?
SOS za Sa(n)jam knjige u Istri
Ljetni festivali - da ili ne?
Jan ili Milo, pitanje je sad!
Tko koga vodi u Leipzig?
Tko bi gori, sad je doli ili hrvatski nastup u Leipzigu
U Veneciju na bijenale putuju Koydl, Novak i Vekić
Venecijanski bijenale – hrvatskom patetikom protiv 'groblja kulture'
Grički dijalog estradno o estradizaciji

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici