Clubture slavi 5 godina postojanja

03.12.2007. Print | Pošalji link

Izvaninstitucionalna kulturna scena još od devedesetih godina pokazuje najveću živost, kreativnost i provokativnost kada je cjelokupna hrvatska kultura u pitanju.

Uz neke časne izuzetke, ono što se nudi u, iz državnog i gradskih proračuna izdašno financiranim, institucijama i institucijicama, većinom je kultura za dobrodržeće gospođe u krznenim kaputima i njihove tranzicijom obogaćene supruge-biznismene, kojima kulturno uzdizanje često predstavlja tek priliku da budu fotografirani ili priupitani za nekakav komentar u emisijama poput Red Carpeta.

Iskakanja iz uljuljkujuće uobičajenosti, poput Sarah Kane ili Botha Straussa u zagrebačkom HNK, postaju tragikomične priče o nerazumijevanju publike, ali, još gore, i dijela izvođača, novih estetika i poetika. Tradicija kvaliteta, kako je Francois Truffaut pedesetih godina prošlog stoljeća ironično opisao francuski film u svojem glasovitom eseju «Određene tendencije francuske kinematografije», postala je, s naglaskom na tradiciju, aksiom velikog dijela hrvatske institucionalne kulture.

S druge pak strane postoji cijeli jedan svijet mladih kreativaca i kulturnjaka, te publike željne programa koji odskaču od konzervativnog prosjeka, no za takve projekte novac nije lako naći. Jedan od njih, kulturna mreža Clubture, upravo proslavlja svoju petogodišnjicu, koja je istovremeno i razlog za slavlje i za promišljanje o postignutom, te onome što slijedi, uz napomenu kako se još ne može odrediti je li budućnost svijetla.

Koordinatorica Emina Višnić ovaj projekt definira kao nešto jedinstveno u europskim okvirima: «Clubture nije mreža koja okuplja određeni tip profesionalaca i bavi se njihovim socijalnim položajem, ili masovno okuplja članice. Mi smo programska platforma, dakle imaginarni prostor u kojem različite organizacije nezavisne kulture surađuju i razmijenjuju programe.»

Iako se petogodišnjica u okviru institucionalne kulture ne čini pretjerano važnim događajem, jer se većinom slave pedesetogodišnjice ili stogodišnjice, profesor kulturnih politika Sanjin Dragojević ističe kako je taj relativno kratak vremenski period rezultirao i značajnim promjenama unutar samog Clubturea, pa se tako daju razanati tri faze: utemeljenje, projektna suradnja i dokapacitiranje strateškog planiranja.

Kako bi se petoljetka obilježila na odgovarajući način, objavljena je dvojezična knjiga, na hrvatskom i engleskom, nazvana «Clubture – kultura kao proces razmjene». Ona dokumentira povijest nastanka ove organizacije, predstavlja ostvarene programe i objašnjava cjelokupni način funkcioniranja i rezultate ove kulturne mreže. Oko Clubturea se okupilo osamdeset različitih skupina na pedeset različitih gradova i manjih mjesta, realizirano je preko sto programa i preko tisuću različitih događanja.

Uz ovu knjigu izašao je i posljednji, sedamnaesti, broj časopisa za hakiranje stvarnosti «04», koji je redovito izlazio od 2004. do 2006. godine i pratio aktualnosti sa civilne scene. Dea Vidović, glavna urednica, spominje nedostatak sredstava, koji je, unatoč entuzijazmu uređivačke ekipe, rezultirao prestajanjem izlaženja.

Emina Višnić kao jedan od najvažnijih uspjeha izdvaja zagovaranje svojih ideja i projekata kod vlasti, što je novum na hrvatskoj kulturnoj sceni, a navodi i konkretne primjere, poput organiziranja prosvjeda pred Ministarstvom kulture i Saborom, a zbog pokušaja ukidanja Vijeća za nove medijske kulture, što je osiguralo njegov opstanak.

Kada je riječ o budućnosti ovog projekta, koji se bori s okoštalim ali i osteoporoznim načinom razmišljanja koji dominira hrvatskom kulturom, te gubitkom interesa međunarodnih organizacija za financiranje kulturne surdanje u regiji, Sanjin Dragojević ističe jednu dobru vijest: «Naime, Clubture je mreža druge generacije, koja djeluje na drukčijim principima od onih iz prve, prisutnih u Europskoj uniji i obilježenih hiperprodukcijom. Iskustva mreže Clubture nastala su sa sviješću kako su resursi ograničeni, te da se oni postojeći trebaju iskoristiti na najbolji mogući način.»

Dakle, europska kulturna scena od nas ima itekako što za naučiti, što je osvježavajuća inverzija u polukolonijalnom odnosu Europske unije prema Hrvatskoj. Da stvar bude apsurdnija, takvo stanje u velikoj mjeri perpetuiraju i predstavnici hrvatske institucionalne kulture, svojom staromodnošću i forsiranjem ispraznih spektakala. Primjera ima više nego dovoljno, od Vrdoljakove «Duge mračne noći» preko gala-koncerta trija Careras-Cetinski-Bolton pa do Brechta kao lakoumne zabave za politički jet-set. Sve to u konačnici onemogućuje naprednije pozicioniranje hrvatske kulture u širem kontekstu, čega bi ovakav projekt mogao biti važan dio. Još hrvatska kultura nije propala, a ni Clubture unutar nje, ali kako o svemu ionako odlučuje alternacija Bože i Tončija, vjerojatno ćemo se morati načekati na dolazak pravih promjena.

AUDIO VERZIJA

(G.D.)

Pročitajte i ...
Oluja - Ivica Kunčević
Kazalište - godišnji pregled 2007.
«San Ivanjske noći» – radikalno skraćeni Shakespeare u Gavelli
Clubture
Park - Janosz Sikora

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici