Disability art: ekstravagantna tijela, seksualnost i nasilje

12.12.2007. Print | Pošalji link

Udruga Kontejner u suradnji s Multimedijalnim institutom ove godine pokreće još jedan novi festival, koji danas kreće pod imenom “Ekstravagantna tijela”.

Za razliku od dosadašnjih dugoročnih projekata i programa, kao što su Touch Me i Device Art kojima je fokus bio na sjecištu umjetnosti, tehnologije i znanosti, “Ekstravagantna tijela” okrenuta su drugom polu interesa kustoske udruge Kontejner, onom vezanom uz tijelo, i u ovom konkretnom slučaju pojam različitosti. Festival je tematski posvećen osobama s invaliditetom, i bavi se kompleksom pitanja koje ta problematika stavlja pred politiku, društvo i umjetnost, odnosno estetiku.

Vrhunac programa je performans prvo dvoje od inozemnih gostiju festivala - britanskog multidisciplinarnog umjetnika, izvođača i autora Mata Frasera i američke performerice Julie Atlas Muz. Oni su za ovu priliku zajednički osmislili i izvode performans pod naslovom “Ljepotica i zvijer”, a njihova verzija bajke u mnogočemu se razlikuje od ostalih interpretacija. Kraljica ljepote neoburleskne scene Julie Atlas Muse oblikuje svoju Ljepoticu prema Britney Spears, Fraser igra zvijer koristeći svoj deformitet, a oboje su na sceni poznati po odbacivanju seksualnih normi i ekstrovertiranom crnom humoru.

“Mislim da su seksualne i nasilne stvari često vrlo zanimljive kad se bavite umjetnošću u kontekstu invaliditeta. Dakle, odlučili smo za festival ‘Ekstravagantna tijela’ ostvariti tu suradnju. Tradicionalno, Zvijer je čovjek s glavom lava. Znate već - on je dobrodušan, dok je ona kučka koja kroz priču nauči voljeti dušu, a ne ružnu formu. Na kraju, Zvijer se pretvori u lijepog princa, i to njoj za nagradu što je bila dražesna i čistog srca. Taj dio smo, naravno, htjeli promijeniti. Naša verzija zvjerolikosti je manifestacija seksualnosti invalida ili mutantska seksualnost. Naime, često govorim o sebi kao mutantu”.

Fraserov deformitet, njegove kratke ruke, posljedica su zloglasnog lijeka Talidomida. Još od osamdesetih, Fraser ga, međutim, upravo eksploatira kako bi se izrazio na najrazličitije načine i progovorio o toj temi u kojoj je već i Fraserova prisutnost u ulozi Zvijeri intervencija u tijelo priče. “Oboje volimo Cocteauovov film, ali ne sviđa nam se njegov završetak u kojem se Ljepotica zaljubi u Zvijer, a ne u zgođušnoga u kojeg se Zvijer pretvori. Zato smo u dijelu predstave u kojem ja postajem savršeni princ, dodali još jednu scenu. Ne želim vam sad pokvariti gledanje i ispričati o čemu se radi, ali mogu odmah reći da je komad vrlo nabijen seksom. Forma je negdje između teatra i live arta. Pojedine scene izgledaju kao kazalište, dok u drugima uopće nema teksta i prilično su apstraktne. Dobro, ne baš stvarno apstraktne, jer oboje smo na neki način staromodni izvođači, ako ni u čemu drugom onda u tome što se trudimo da se nitko ne dosađuje, da zabavimo ljude, i da se nešto zanimljivo dogodi barem svakih pet minuta” – kaže Frasier.

Raspon njegovih interesa i područja u kojima djeluje prilično je impresivan. Od 1980. do sredine devedesetih bio je bubnjar u nekoliko rock bendova, glumi i piše za kazalište i TV, majstor je nekoliko borilačkih vještina, a kao performer nastupa u prestižnim galerijskim i kazališnim prostorima. Iako je poznat po eksplicitno angažiranom pristupu, Fraser, koji već drugi put gostuje u Zagrebu, kaže kako je zadovoljan što se ovaj nastup događa u okviru umjetničkog festivala bez drugih konotacija, gdje “disability art” kao žanr može doći do svog punog izražaja. “Festival nije pokrenula neka velika organizacija za osobe s invaliditetom koja politiku stavlja ispred umjetnosti. Nemojte me krivo razumjeti, jer ja volim političku umjetnost, no mislim da umjetnost pati ako je vođena politikom. Sjajno je biti slobodan ne sudjelovati svojom umjetnošću isključivo u formiranju neke kulturne i političke perspektive na području invaliditeta. U ovom slučaju stvarno možemo raditi što god želimo. Mnogima od umjetnika koji su pozvani na ovaj festival, kao što su Bill Shannon ili Lisa Bufano, upravo je to zajedničko. Sve su to umjetnici za koje mislim da rade na zaista zanimljive načine. Zanima me također inkluzivnost u radu, gdje se ne radi samo o invalidima na pozornici, nego se događa interkacija između osoba s invaliditetom i publike na istoj toj pozornici. Takva situacija zapravo zrcali samo društvo, jer ipak svi živimo zajedno. Nisu to samo osobe s invaliditetom, koje žive u nekom smiješnom malom gradiću gdje su svi invalidi”.

Konfrontirajući, agresivan nastup, u kombinaciji sa otvorenom seksualnošću, obilježava i predstavu “Ljepotica i zvijer”, a u mnogim slučajevima on je neodvojivo vezan uz sam žanr “disability arta”, barem u njegovim ekstremnijim vidovima, kakve svakako zastupaju Fraser i Muz. “Moje je mišljenje kako se glavni problem koji društvo mainstreama ima s invaliditetom može sažeti u strah od reprodukcije još invalidnosti, te s tim u vezi i strah od izražavanja seksualnosti s invaliditetom. Tu je dakako i predrasuda da osobe s invaliditetom nisu seksualne, agresivne ili nasilne. Pogledajte samo moj rad zadnjih godina. Imam, primjerice, crni pojas u borilačkim vještinama, i iz toga se jasno može zaključiti da sam samo neki tip koji se želi dokazati, što je samo po sebi prilično patetično. S druge strane, mislim da je moj rad ipak dublji od toga. Za mene su seksualnost i agresija dva temeljna aspekta problema koje mainstream ima s osobama s invaliditetom”.

S druge strane, Fraser u svojim novijim performansima kao glavni alat komuniciranja s publikom sve više koristi crni humor. Na to ga je dijelom potaknulo i dosadašnje iskustvo. “Nastupam vrlo agresivno i često odašiljem snažne poruke, ali s vremenom sam shvatio da vas ljudi prestanu slušati ako ih svo vrijeme samo napadate. Morate ih nasmijavati. Ukoliko želite društvenu promjenu, predložio bih smijeh kao ipak malo učinkovitiji način za navesti ljude da upiju i prihvate promjenu koju želite u njima potaknuti. Također, vrlo je važno znati smijati se samomu sebi, tim više što mnogi misle kako osobe s invaliditetom to ne mogu. Ne znam kakva je hrvatska performerska scena, ali u Londonu, live art scena je doista ponekad previše hermetična i preozbiljna. Malo humora uvijek pomaže radu. Ne mislim da ga banalizira, nego ga, naprotiv, obogaćuje”.  

Performans “Ljepotica i zvijer” Mat Frasera i Julie Atlas na rasporedu je 12.prosinca u 21 sat u velikoj dvorani Teatra &TD. Sam festival “Ekstravagantna tijela” počinje pak nešto ranije. Okosnica programa su performansi i predstave nekoliko inozemnih umjetnika, no tu je i izložba u susjednoj Galeriji SC, te filmski program, kojim se festival ujedno i otvara.

(M.G.)

Pročitajte i ...
Nintendo vs. Končar vs. Gorenje
Japansko-hrvatski Device art u Jedinstvu
Narančasti pas ili nenapisana povijest performansa
Narančasti pas i druge priče – predstava o povijesti performansa
Dejan Dragosavac Ruta
Prijavite se za 'Device art' natječaj
Otvoren natječaj za 'Device art' - Robotičari naprijed, ostali stoj!
Festival 'Touch me' na temu užitka i sreće u Studentskom centru
Touch me - festival koji uživa
Operacija:grad se nastavlja!

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici