Slobodni mediji - protuteža globalizacijskim procesima

15.01.2008. Print | Pošalji link

Dok u zapadnoeuropskim zemljama takozvani 'treći medijski sektor' buja, u nas su slobodni neprofitni mediji još uvijek tek u začetku.

To, uostalom, potvrđuje i činjenica da još uvijek nismo skovali prikladnu inačicu pojma 'community media', čije implikacije formulacija 'slobodni mediji' tek djelomično pokriva. Ipak, ako 'treći sektor' u praksi gotovo i ne postoji, na teoretskoj razini o njemu se sve više raspravlja, pa je tako upravo toj temi bio posvećen velik dio programa prošlogodišnjeg izdanja festivala 'Sloboda stvaralaštvu'. Tu je i sve agilnija Udruga za razvoj neprofitnih medija 'Nemaza', koja je, također lani, organizirala zapaženu tribinu pod naslovom 'Trebaju li nam neprofitni elektronički mediji?'

Kako rasprava ne bi ostala samo u nacionalnim okvirima, 'Nemeza' je odlučila posegnuti za inozemnim iskustvima, te je u tu svrhu 09.01.2007. upriličen okrugli stol na temu 'Prema europskoj politici slobodnih medija'. Glavni gost pritom je bio predsjednik Austrijske federacije slobodnih medija Helmut Peissl, ujedno i potpredsjednik mreže 'Community Media Forum Europe'. Na samom početku rasprave, on je istaknuo kako je problem definiranja što su to uopće slobodni mediji, a što nisu, još uvijek sve samo ne konačno riješen. Naime, jedna recentna studija Europskog parlamenta navodi tek da su slobodni mediji 'neprofitni, otvoreni ili odgovorni prema zajednici kojoj služe i u njima uglavnom rade volonteri; kao takvi, oni predstavljaju zasebnu potskupinu unutar medijskog sektora'. To je, pak, tek minimalna opća definicija nečega što postoji u mnogim europskim zemljama, ali je različito od zemlje do zemlje, zbog čega je onda i teško profilirati taj sektor.

Iz činjenice neprofitnosti proizlazi ključna razlika između 'trećeg sektora' i prva dva – državnog i komercijalnog. Naime, slobodni se mediji ne vežu toliko uz ekonomska, koliko uz kulturna, obrazovna i društvena pitanja, koja tradicionalni 'mainstream' mediji izostavljaju. Usprkos određenim preprekama, u mnogim je zemljama zakonodavac ipak uspio prepoznati vlastiti interes u podupiranju slobodnih medija. Naime, ustupanje medijskog prostora u njima podrazumijeva i određene obveze, koje bi, međutim, neprofitni sektor ispunjavao i bez zakonskog pritiska. Primjerice, u Nizozemskoj su članice Nacionalne federacije slobodnih medija obvezne u svoje programe uključiti društvene, kulturne i etničke skupine koje su prisutne u lokalnim zajednicama u kojima emitiraju svoj program. No, ta je obveza i njima u interesu, jer se glavnina neprofitnih medijskih projekata ionako temelji na uključivanju različitih skupina koje nemaju svoj prostor u 'mainstream' medijima.

Slobodni mediji sve više dobivaju na značaju osobito na razini lokalnih zajednica, s obzirom da ispunjavaju prostor koji je ostao ispražnjen zbog recentnih ekonomskih kretanja. Helmut Peissl pritom navodi primjer Austrije, u kojem je u komercijanom medijskom prostoru došlo do procesa okrupnjavanja, tako da su u većini lokalnih zajednica ostali samo slobodni, neprofitni mediji, koji osiguravaju medijsku aktivnost na lokalnoj razini. Ipak, korektivna uloga slobodnih medija u kontekstu globalizacijskih procesa ne odnosi se samo na njihov značaj za lokalne zajednice, nego i na širenje tematskog spektra na medijskoj sceni, s obzirom da upravo 'treći sektor' bitno doprinosi medijskoj raznolikosti, koja je ugrožena transnacionalnim procesom okrupnjavanja na tom području. U tom smislu, on može biti određena protuteža tom procesu, što sve više i više prepoznaju i europske institucije.

No, ovdje i dalje govorimo o situaciji u zemljama u kojima je neprofitni sektor prepoznat kao bitan čimbenik na medijskoj sceni. U Hrvatskoj, međutim, nije tako. Primjerice, uopće ne postoji zakonska mogućnost da nevladine udruge osnivaju svoje medije. Osim toga, kad bi takva mogućnost i postojala, i dalje ostaje problem ograničenog broja frekvencija, pri čemu će prednost, naravno, uvijek dobiti ekonomski moćniji ponuđači. Predstavnici Vijeća za telekomunikacije će, doduše, tvrditi kako načelno nemaju ništa protiv osnivanja i većeg broja neprofitnih medija, ali Helmut Peissl smatra da bi i hrvatska država, umjesto sadašnje pasivne, trebala zauzeti proaktivnu poziciju. Konkretno nije dovoljno samo načelno otvoriti prostor novim akterima na medijskoj sceni, nego bi vlast trebala i sâma ulagati u njihov razvoj. To je, recimo, učinjeno u Irskoj, koja, upravo zbog takve politike, danas ima iznimno jak 'treći sektor'.

Od Irske smo, nažalost, još uvijek vrlo daleko. Jer, dokle god država ne pokazuje stvaran interes za osnaživanjem mreže slobodnih medija, oni će se i dalje svoditi na male pojedinačne inicijative, koje su, uza sav entuzijazam svojih pokretača, na dulje staze teško održive. No, čini se da vlastima u ovoj zemlji i dalje više odgovara da medijskom scenom vlada nekoliko moćnih koncerna – jer, u krajnjoj liniji, oni državnu blagajnu ne prazne, nego je pune. A koncept javnog interesa domaćim je političarima, bili oni 'lijevi' ili 'desni', očito još uvijek posve stran.

(T.M.)

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici