Split ostao bez Borisa Dvornika i Anatolija Kudrjavceva

25.03.2008. Print | Pošalji link

Ovogodišnji Uskrs bio je za Split i njegov kulturni život, ali i za cijelu hrvatsku kulturu, zaista tragičan.

Gotovo su istodobno objavljene vijesti da je u 69. godini preminuo Boris Dvornik, sigurno najpopularniji glumac ne samo hrvatske nego i cijele nakadašnje jugoslavenske kinematografije, kao i najžešći kazališni kritičar u Hrvatskoj, Anatolij Kudrjavcev.

O Borisu Dvorniku i njegovim nezaboravnim ulogama na velikom i malom ekranu, među kojima zaista svatko može pronaći najdražu, ili onu s kojom se može poistovjetiti, sljedećih dana pisat će se feljtoni. Od zabranjenog filma «Kad čuješ zvona», koji je Drugi svjetski rat i partizansku borbu prikazivao bez ružičastog filtera kakav su imale epopeje tipa «Bitka na Neretvi», ili pak preko kultnih serija «Malo misto» i «Velo misto», u kojima je Dvornik ponovno tumačio različite uloge, teško je odlučiti u kojoj je on bio bolji.

Vehementnog glumačkog izraza, ekspresivnog toliko da su ga uspoređivali s Marlonom Brandom jer, citiramo, «on glumi i leđima», Boris Dvornik spojio je mediteranski temperament s talentom koji se rađa tek jednom u nekoliko generacija. Pored toga, imao je i životni talent za svakodnevni prijemčivi humor s crtom dalmatinskog prkosa, i zato se nije čuvao samo za pozornicu ili filmski set. O tome najbolje govore brojne anegdote koje je preživio i nerijetko sam i smislio, a o kojima je kasnije izvještavao njegov prijatelj i autor najboljih stranica splitskih kronika Miljenko Smoje.

Utoliko svi koji danas govore o Dvorniku imaju pravo: s njim zaista jest otišao i prepoznatljivi znak Splita, ali i cijele Dalmacije. Ono kako se ljutio Roko Prč, ili kako je Brico uz neizbježno «neću politiku u svoju butigu» mogao s rečenicom ili dvije okrenuti pilu naopako pa istodobno pohvaliti i uvrijediti, nezaobilazni je dio mentaliteta, s kojim se poistovjećivala publika koja more vidi možda jednom godišnje. Pored četrdesetak dugometražnih filmova, televizijskih serija i ekranizacija dramskih komada, Dvornik si je podigao spomenik za života i sudjelovanjem na Splitskom festivalu, a da zna pjevati pokazao je i u operetama na repertoaru svoje matične kuće Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu. Upravo tamo će se, u srijedu, 26. ožujka 2008. u 13 sati, održati i komemoracija za Borisa Dvornika. Posljedni ispraćaj najpopularnijeg splitskog glumca istog je dana u 15:30.

Na komemoraciji, nažalost, neće govoriti Anatolij Tolja Kudrjavcev, istinski zaljubljenik u Split i kazalište, te jedno od najoštrijih pera domaće kazališne kritike, koji je također preminuo na Uskrsni ponedjeljak u 79. godini života. Iako sin ruskog emigranta, Kudrjavcev se svojim knjigama o Splitu i vlastitom djetinjstvu, upisao u kroničare Dioklecijanovog grada, tik do spomenutog Smoje. Sam naslov njegove najpoznatije knjige «Ča je pusta Londra» govori dovoljno, dok o Kudrjavcevu kao kazališnom kritičaru govori više strah s kojim su glumci i redatelji čitali njegove tekstove nego poštovanje koje su za njega imali čak i kad se baš ni s jednim njegovim sudom nisu slagali.

Na kraju, iako Split bez Dvornika i Kudrjavceva više neće biti isti, čini se da u ovoj, paradoksalno tragičnoj uskrsnoj priči ima i neke poruke. Kad istodobno odu glumac i kritičar, možda je to znak da ih sličan posao čeka i negdje drugdje, jer jedan bez drugoga – ne mogu.

(I.R.)

Pročitajte i ...
In memoriam: Dino Dvornik 1964 - 2008

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici