Radio Tesla - Mario Kovač

21.05.2009. Print | Pošalji link

Nije lako s genijalcima. Genijalnost je ionako jedan od onih graničnih slučajeva s kojima se nikad ne zna hoće li, ili još točnije, kad će, neka iskra preskočiti konačni rub i «skrenuti».

Međutim, upravo oni koji mogu napraviti nešto što nikome još nije palo na pamet, kao i oni koji stvari vide drukčije od većine, zahvalna su tema za takozvano umjetničko istraživanje, ne samo zato što se posezanjem za ikonom dobiva na značenju, nego i zato jer se zaista svako takvo istraživanje može dovesti do iznenađujućih rezultata.
Nikola Tesla upravo je takva vrsta ikone, podatna i istodobno neuhvatljiva. Naizgled s njim se može raditi što se želi: priča o krvnim zrncima ima i sasvim aktualni predznak, nerazumijevanje okoline također, vizije su uvijek zanimljive, pogotovo kad se i dio njih i ostvari, dok je općeniti humanizam kojim je Tesla na svoj specifični način zračio pak motiv s kojim se ne može pogriješiti. S druge strane, nijedna od dosadašnjih umjetničkih obrada života izumitelja i vizionara iz Smiljana nije zapravo došao ni blizu Tesline misterije. Posljednji u nizu kazalištaraca koji su se zaletjeli na tu vjetrenjaču su Filip Šovagović i Mario Kovač, projektom naslovljenim «Radio Tesla». Predstava je nastala u produkciji neovisnog kazališta Tvornica lutaka i igra u Multimedijalnom centru bivšeg kina Studio, što možda i nije točna  kontekstualizacija rada Nikole Tesle, ali je sigurno bitna stavka u širenju zagrebačke kulture na manje službene i institucionalne prostore i inicijative.

Teslom su se prije nekoliko godina bavili dramaturg Darko Lukić i redatelj Tomaž Pandur, i njihova je predstava „Tesla Electric company“ bila primjer ikonologije koja ne pokušava pronaći svoj primarni predmet. Oni su od Tesline biografije i nasljeđa pokušali složiti neku vrstu hagiografije, kao da je riječ o svecu, dok su Kovač i Šovagović malo smanjili doživljaj, ali ne i fascinaciju. Njihov je fokus ipak na ovostranom Tesli, i umjesto s nebeskih visina, sagledavaju njega i njegovo djelo iz perspektive svijeta kakvog znamo, a kakav je upravo on sanjao i, dobrim dijelom, izmislio. Ne onako doslovno kako je to snimio Krsto Papić, predstava „Radio Tesla“ slijedi taj neobični životni put, prepun tragedija i strogosti, najprije prema samom sebi, odricanja i enigmi. Otkrili nisu ništa novo, pa se ovaj projekt može svrstati u kategoriju edukativnih, što mu je primarno i bila namjera. No, od neambiciozne predstave koja će osnovnoškolcima umjesto suho udžbenički prikazati život jednog od djelomično naših koji je nešto napravio u svijetu i za svijet, uključenjem Filipa Šovagovića u priču dobilo se bitno više. Spomene li se i druge suradnike, prije svih autora video materijala i animacija Josipa Viskovića, jasno je da rezultat nije mogla biti baš samo predstava za djecu.

Filip Šovagović dramatizirao je Teslinu knjigu  „Moji pronalasci“, ali je iz nje sustavno izvlačio samo one detalje koji su razrješavali unutarnje dvojbe, kako bi se reklo, čovjeka iza mita. U drugom dijelu predstave doduše primat preuzimaju konkretniji biografski dijelovi, cijeli prizori s različitim investitorima i svima koji su na genijalčevom radu pokušali, i uspjeli, zaraditi. No, zato je prvi dio potpuniji u otkrivanju Tesle kao vizionara koji je, na primjer, i televiziju najprije vidio, a tek onda tehnički donekle objasnio. I sve to mučen obiteljskom situacijom, strog prema naznakama poroka do granice nezdrave askeze, što je kasnije metastaziralo u čudaštvo, barem gleda li se običnim očima većine.

Iako je u partnerima Petri Radin i Robertu Ugrini imao podršku, Sven Jakir u naslovnoj je ulozi zapravo sam. Tako ga je Kovač i postavio, pa je predstava solilokvij, nešto između stegnute ispovijesti i objektivnog predavanja o samome sebi. Naravno, ni ova predstava nije mogla izbjeći klasičnu situaciju kad je o Tesli riječ, a to su spektakularne javne prezentacije mogućnosti tehnologije, onaj dio izumiteljskog posla koji vjerojatno samog protagonista najviše boli. S razlogom, jer između situacije u kojoj treba proizvesti što jaču iskru kako bi neki od bogatih neznalica platio daljnja istraživanja zaista jest na granici koja dijeli cirkus od prostitucije. Ono što, međutim, ovdje smeta činjenica je da ni Mario Kovač od te vrste spektakularnosti nije želio pobjeći, pa Sven Jakir zaista barata nekim strojem i - proizvodi iskre. Je li takva konkretizacija bila potrebna, čak iako je zalog bolje popunjenog gledališta, pitanje je slično onom na koje autori ove predstave najprije nisu odgovorili: Kome je namijenjeno to što su napravili?

Igor Ružić

Pročitajte i ...
'Radio Tesla' nova drama Filipa Šovagovića
Radio Tesla – predstava o genijalcu s vizijama za sve uzraste

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici