Perforacije – tjedan izvedbenih umjetnosti

02.10.2009. Print | Pošalji link

Kad se festival proširi na dva grada, udaljena popriličnim stotinama kilometara, pokuša u šest dana utrpati tridesetak programskih stavki, a pritom nema svoj prostor, riječ je o prenapregnutom iskoraku koji treba podržati.

Pogotovo ako je riječ o performansu, iako Perforacije, s podnaslovom Tjedan izvedbenih umjetnosti, nipošto nisu samo festival performansa. Netočno bi bilo reći da je njega bilo najmanje, ali glavne uzdanice bile su ipak dio uobičajene, ili neuobičajene kazališne i plesne ponude.
 
Upravo je to ono što je ovaj novi festival pod vodstvom na Queer Zagrebu prekaljenog Zvonimira Dobrovića pokušao nadići, ali nije uspio. Perforacijama se naime obilo o glavu upravo plodno tlo na kojem su nastale, jer najbolji dijelovi programa, ili barem oni najzanimljiviji i publici i kritici, već su viđeni na festivalima poput Eurokaza, Tjedna suvremenog plesa ili spomenutog Queera. Doduše, najava ove nove manifestacije i išla je u smjeru tvrdnje da je ponavljanje majka mudrosti i da je festivalski program zapravo grupiranje inače rasutog tereta u svrhu objedinjavanja i veće vidljivosti i, posljedično ili uzročno, snažnijeg medijskog odjeka. Time i inače ne baš uvjerljivi argument «već viđenog» pada u vodu, ali ne prije negoli izmakne jednom sasvim organizacijskom pitanju. Zgusnuti je raspored festivalskih događanja onemogućio da se pogleda baš sve što je bilo ponuđeno, pa je većina publike koja, na primjer, nije vidjela radove prepoznatljivih imena kao što su Ivo Dimčev ili BAD Co., bila prisiljena zanemariti ne samo, recimo, Kseniju Kordić, nego i jednog Sinišu Labrovića. Što o želji za vidljivošću poetički i žanrovski raspršene scene govori dovoljno samo za sebe.

Nemoguće je ipak ne priznati Perforacijama da su umjesto isključivim pravom izbora iz postojećeg, natječajem pokušale, i donekle uspjele, otvoriti vrata i onim imenima koja nisu već zvjezdana na način koliko se to u regionalnoj slici umjetnosti performansa može biti. To je i najveća vrijednost ovog festivala, unatoč doslovnim ili kritičkim rekonstrukcijama predstava Branka Brezovca, Boruta Šeparovića i Ivice Buljana, ili pokojoj banalnoj reprizi. Bacači Sjenki tako su ponovno izveli «Odmor od povijesti», dok je slovenska Via Negativa vratila svoj «Out» tamo gdje je koprodukcijski i počeo – u Teatar &TD.

Svi oni imali su pravo na svoje mjesto na festivalu, ali bi ga, da je klima malo drukčija, odavno imali i na drugim, starijim, a možda i značajnijim festivalima, što bi i Perforacijama ostavilo veću slobodu za pronalaženje ili otvaranje prostora novim i mlađim umjetnicima koji još nemaju gotovo kanoniziran status. Povezivanje s partnerima, od Kulture Promjene SC-a do dubrovačke Art radionice Lazareti, koji su definirali i prostore izvedbe i festivalski most između dva grada, pa do regionalnih partnera poput ljubljanskog Bunkera ili udruge Akto iz Bitole, omogućuje Perforacijama upravo taj kapilarni rad na bazi. U krajnjoj liniji, možda i u kakvom domaćem podrumu vježba neki novi Dimčev, kojem samo treba odskočna daska za inozemnu karijeru i prodavanje samog sebe, na sceni ili izvan nje.

Naravno, neki od spomenutih projekata i dalje su i više nego zanimljivi, i zaslužuju reprize koje im čak i neformalne i neformalističke institucije poput Studentskog centra ne mogu garantirati. U oštroj konkurenciji izdvaja se za Brezovca netipični «So, so», intimna predstava koja svoj barok skriva sve do samog kraja, ali i društvena igra «T-faktor», modificirana i kasnijim produkcijama Montažstroja oplemenjena, ili barem dekorirana, inačica «T-formancea». Na specifičan je način program zaokružio i Željko Zorica, multimedijalni umjetnik koji nikad neće biti zvijezda, iako je to zaslužio, ne samo zbog Zabludovskog, nego i zbog nepretenciozne prezentacije onoga što radi i ustrajnosti na tome. Iz gotovo istih razloga, čudi što se na Perforacijama i radom, a ne samo organizacijom nije javio i Slaven Tolj, ali on je vjerojatno jedna od onih rupa koje, možda i nesvjesno, najavljuje naziv festivala.

U količini programa izvedenog od 25. do 30. rujna dubrovačka i zagrebačka publika ipak je uglavnom dobila sve ono što je i očekivala, golotinju, igranje s tjelesnim tekućinama, bol i glumu, manipulaciju, vezivanje i katarzu. Sve ono što performans i čini jedinstvenom i sintetskom, te stoga tako suvremenom disciplinom.

Igor Ružić

Pročitajte i ...
Perforacije - festival izvedbenih umjetnosti
Perforacije između performansa, kazališta i netradicionalnog
Noviteti Zagrebačkog centra za nezavisnu kulturu i mlade
Jedinstvo čeka toplije dane

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici