'Kao da je bilo nekad' na Zagreb film festivalu

24.10.2008. Print | Pošalji link

Jedan od najvećih hitova legendarne Ekatarine Velike bila je pjesma «Par godina za nas» snimljena 1989. godine.

Hermetični stihovi, kakvi su uostalom bili svojevrsni trademark frontmana i tekstopisca Milana Mladenovića, pokrivali su nekoliko tema, od ljubavi do stanja u društvu, ali se glavna karakteristika pjesme otkrila tek nakon – par godina. Desetak godina nakon pojavljivanja ovog singla glavni članovi EKV-a bili su pokojni, a činjenica da su indirektno najavili svoj kraj samo je doprinijela slavi, ali i fami koja se u međuvremenu stvorila oko ovih prvaka Novog vala. «Par godina za nas» je od tada proglašena i najboljom rock pjesmom s prostora bivše Jugoslavije u velikoj anketi radija B92, a vrijeme Novog vala postalo je, i to zasluženo, mitska era umjetničke kreativnosti, ali i jedini period na ovim prostorima kada se činilo da smo uhvatili korak s ostatkom civiliziranog svijeta.

Nakon toga se većinom išlo jedan korak naprijed, a stotinu unazad, pa danas glazbenom scenom drmaju pojave poput Thompsona ili Cece. Zbog toga i ne čudi kako postoji potreba uvijek se vraćati Novom valu, od raznih tribute koncerata do nostalgičnih filmova kao što je «Sretno dijete» Igora Mirkovića, posvećenom drugom velikanu tog vremena, Johnnyju Štuliću. U međuvremenu se i beogradska frakcija novovalnih aktera i fanova organizirala te snimila dokumentarni film pod naslovom «Kao da je bilo nekad», u kojem se razgovaralo s pedesetak protagonista tadašnje jugoslavenske glazbene scene.

Režiju ovog filma potpisuje bivši novinar i glazbeni kritičar Dušan Vesić, koji je EKV pratio od samih početaka, a scenarij je napisao zajedno sa Sandrom Rančić, koja je cijelom projektu donijela potreban odmak, s obzirom da je u vrijeme Novog vala bila tek tinejdžerica. Vesić je ključne članove benda osobno poznavao, a to su bili Milan Mladenović, klavijaturistica Margita Stefanović i basist Bojan Pečar, dok su se bubnjari skoro pa sa svakim albumom izmjenjivali. EKV nije imao klasičnog šefa, nego su se o svemu dogovarali.

Milan Mladenović umro je u 36. godini života, dakle 1994. godine, a njegova smrt bila je i konačni trenutak sloma novovalne scene, čiji su prvaci ili tragično skončali ili napustili raspadnutu Jugoslaviju, objašnjava scenaristica Sandra Rančić: «Mogu sasvim sigurno reći da je poslije smrti Milana Mladenovića prestala postojati ideja o starom načinu života. Do tada je postojala borba i angažiranost, a njegova smrt je bila nenadoknadiv gubitak.» Zato snimanje ovog dokumentarca i nije prošlo najlakše, jer su se mnogi prijatelji i poznanici Mladenovića i ekipe po prvi puta javno govorili o njegovoj smrti, pa je bilo i dosta suza.

No, prokletstvo EKV-a nije se protezalo samo na troje glazbenika iz stalne postave, jer su tijekom devedesetih preminula još dvojica članova benda, i to od heroina i AIDS-a. Sve to je zapravo bio dio mračne strane životnog stila EKV-a, tvrde autori ovog dokumentarca, koji je definirao i njihovu glazbu, a Sandra Rančić ga opisuje kao «predanost, iskrenost i nepristajanje na bilo kakve kompromise». Pozicija EKV-a na jugoslavenskoj glazbenoj sceni osamdesetih nije od početka bila blistava. Bend je nastao nakon raspada Šarla Akrobate, a prva dva albuma nisu bili komercijalni uspjesi, iako su ih kritičari podržali. Vesić ističe da se sve mijenja s njihovim trećim albumom «Ljubav» iz 1987., koji postavlja temelje za ostavštinu koja se danas opravdano smatra jednom od najutjecajnijih kada je riječ o pop kulturi ovih prostora.

Naravno, bilo je i onih koji nisu bili oduševljeni darkerskim imidžom članova benda i Mladenovićevim tekstovima, koje su smatrali pretencioznim, a jedan od njih, koji to kaže i u «Kao da je bilo nekad» je i režiser Srđan Dragojević, najpoznatiji po «Ranama», paradigmatskom filmu Miloševićeve turbofolk Srbije. «Kad je sve počelo, generacija Novog vala je krenula ispljuvati sve što je bilo prije, a klinci kojima je pripadao Dragojević su bili pankeri i pljuvali su na Novi val. On je rekao da je njemu sve to bila foliraža», kaže Vesić.

Dragojevićev stav o, kako on kaže, 'foliraži' EKV-a problematičan je utoliko što su članovi tog benda konzekventno stajali iza svojih stavova, pa i destruktivnog načina života, dok je on u petnaest godina od punk-režisera «Mi nismo anđeli» prešao put do glavnog glorifikatora srpskih nacionalističkih mitova, čime se bavi njegov nedavno dovršeni povijesni spektakl «Sveti Georgije ubiva aždahu».

Još jedna važna stvar u priči o usponu i padu EKV-a jest tadašnja povezanost Zagreba i Beograda, dva grada koji su svoje vrhunce doživjeli baš u osamdesetim godinama prošlog stoljeća, dok se u ovom desetljeću naizmjenično iskazuju u tome u kojem će biti više kriminala i straha a manje dobre zabave i pamtljive kulture. Zagreb trenutno podsjeća na Beograd od prije pet-šest godina, no Dušan Vesić se prisjeća i kako je to izgledalo prije, naročito u Beogradu, koji je bio važna odrednica u stvaranja EKV-a: «Goran Marković je u filmu rekao da ako čovjek želi znati kako su se osjećali mladi osamdesetih u Beogradu – onda uzmeš i slušaš EKV. Oni su bend tog grada i tog trenutka. U osnovi, Beograd se tada nije razlikovao od urbanog Zagreba, ista scena. Mi odemo za vikend tamo, oni dođu ovdje, a tih 400 kilometara između nije bilo ništa. Ja sam jednom došao na tri dana a ostao čitav mjesec!»

Danas spontani ostanak u Zagrebu mjesec dana može, između ostaloga, rezultirati premlaćivanjem na ulici do smrti ili pogibijom u mafijaškom obračunu, a noćni život se većinom svodi na razne cajkaške klubove koje SDP-ova gradska vlast ne dira, dok, primjerice, mjesta urbane kulture mladih kontinuirano uništava. I zbog svega toga vrijedi pogledati «Kao da je bilo nekad», koji se u sklopu Zagreb Film Festivala prikazuje u Studentskom centru, uz napomenu kako je u njemu zabilježen i posljednji javni nastup nedavno preminule glumice Sonje Savić, inače jedne od ikona Novog vala.

AUDIO VERZIJA

(G.D.)

Pročitajte i ...
Goran Odvorčić i 'Ciao mama' putuju u Cannes
'Ciao Mama' Gorana Odvorčića uvršten u konkurenciju filmskog festivala u Cannesu!
Zagreb Film Festival 2009.
Zagreb Film Festival i dalje se širi
Engleski kirurg - Geoffrey Smith
YES.ZGB - festival koji se obraća živima
Film - godišnji pregled 2008.
Festival prvih - šesti put
Mediji i prava djeteta – tema Festivala prvih
'Kao da je bilo nekad' - dokumentarac o Ekatarini Velikoj

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici