Prosjaci, lopovi i kurve...

Da će, međutim, takva misao biti javno obznanjena čak i na službenim plakatima središnje nacionalne kazališe kuće ipak je iznenađujuća samokritičnost. No, ako ovih dana vidite da na HNK-u velikim slovima napisano "Opera za tri groša", morat ćemo vas razočarati – riječ je ipak samo o najavi najnovije predstave u toj kući, i to predstave koja je operna samo u naslovu, a inače je primarno dramska, premda s ubačenim glazbenim brojevima.
 
Riječ je, naravno, o jednom od najpopularnijih djela njemačkog dramatičara Bertolta Brechta, koje u HNK-u postavlja Krešimir Dolenčić. Iako ovom režiseru ne nedostaje iskustva s dramskom režijom, uključujući i Brechtovu "Majku Courage", koju je prije nekoliko godina postavio u Komediji, ova najnovija produkcija ipak je po nečemu bitno različita u odnosu na njegov dosadašnji rad. Naime, u HNK-u je Dolenčić dosad režirao često, pa i, kako će sam priznati, prečesto – ali samo opere. Brechtovo djelo tako mu je, nakon dvadesetak godina karijere, prva dramska režija u tom kazalištu.
 
Ipak, operno iskustvo mu je i ovdje bilo dragocjeno, i to ne samo zbog činjenice da u Brechtovom djelu značajnu ulogu imaju i songovi Kurta Weilla. Naime, ovo djelo nastalo je kao slobodna obrada "Prosjačke opere" britanskog dramatičara iz 18. stoljeća Johna Gaya, u kojoj se ruglu izvrgavalo, između ostalog, i konvencije talijanske barokne opere, utjelovljenje koje je u Londonu u to vrijeme bio njemački skladatelj Georg Friedrich Händel. Iako je "Prosjačka opera" u svom izvornom obliku bila prvenstveno satira s elementima farse, Brecht je u njoj prepoznao elemente koji su idealno korespondirali s njegovom kazališnom poetikom. Prema Dolenčiću, njemački je dramatičar od Gaya preuzeo "dobar model svijeta koji je sastavljen od prosjaka, lopova i kurvi, u kojem ne postoji neki drugi, moralniji svijet".

Osobitost je Brechtovog dramskog pisca što taj svoj svijet ne slika crno-bijelom tehnikom. Naime, njegovi protagonisti nisu niti junaci niti antijunaci, jer autor ne nudi neki svoj definitivan sud o tom kazališnom, ali i životnom mikrokozmosu. Ovdje je, naime publika četvrto lice "koje će taj svijet osuditi, ili ga neće osuditi". Aktualnost teksta Dolenčić, k tome, vidi upravo u našem vremenu, "u kojem je svaka stvar poput kriminala, bluda ili nemorala potpuno relativizirana, a u medijskom se bombardiranju grozne vijesti izmjenjuju s trivijalnima".

Takav kontekst relativiziranja apsolutno svih ljudskih i društvenih vrijednosti pruža Brechtu mogućnost da postavi i neka posve začudna, ali i važna pitanja, koja su danas u Hrvatskoj možda još i aktualnija nego u Njemačkoj u međuratnom razdoblju. Neka od njih su i "što je ubojstvo čovjeka prema njegovom zaposlenju?", "što je pljačka banke prema osnivanju iste" i "!to je kriminal prema jednoj dionici?". Ovdje tako "nema prenesenog značenja – Brecht je direktan, britak, točan, bezobrazan i duhovit".

Pri uprizorenju "Opere za tri groša" Krešimir Dolenčić je, u suradnji sa scenografkinjom Dinkom Jeričević, posegnuo za već mnogo puta prokušanim, ali uvijek jednako učinkovitim modelom "kazališta u kazalištu". No, u ovom je slučaju realizacija tog modela zadobila i neskriveno ironijske konotacije, s obzirom da na pozornici vidimo nešto što, umjesto na tradicionalno kazalište, više podsjeća na – cirkus. Režiser će pritom reći kako je to nastavljanje nizova HNK-ovih loža na pozornicu zamišljeno kao ogoljeni kostur ili svojevrsna "slika Doriana Graya". Asocijacija na cirkus pritom nije slučajna, jer "što su ove Felner-Hellmerove zgrade nego, zapravo, malo uređeniji cirkusi?".

Nova HNK-ova postava "Opere za tri groša" premijerno je izvedena 16.11.2007., pri čemu su glumačko-pjevačku ekipu predvodili Vanda Winter, Nikša Kušelj, Branka Cvitković i Danko Ljuština. Prva sljedeća izvedba je 20.11.2007., kada i sâmi možete provjeriti vrijedi li ova predstava možda i više nego što je to naznačeno u njenom naslovu.

(T.M.)

Pročitajte i ...
Dodjela Nagrada hrvatskog glumišta 2009
Građanin plemić – mediokritet u lovu na funkciju
'Građanin plemić' - nova režija Krešimira Dolenčića
Peti instrument - Svebor Sečak
Eurokaz zbog kojeg će se na Mirogoju tražiti mjesto više
Eurokaz pleše (i) na Tuđmanovom grobu
Falstaff - Arnaud Bernard
Muzički Biennale Zagreb 2009. – zaključak
Dantonova smrt - Hansgünther Heyme
Staša Zurovac i Berislav Šipuš za kraj MBZ-a