Sjevernjačke tišine i balkanska dernjava u ZKM-u

To je nekadašnje Janje, a danas dvorana Miško Polanec Zagrebačkog kazališta mladih. Već prozvana suvremenom inačicom Bergmanovih 'Prizora iz bračnog života', Fosseova drama govori o zagubljenim identitetima, otuđenosti kao neumitnosti suvremenog realiteta i hladnoći koja s vremenom nagriza odnose i među onima koji bi trebali biti najbliskiji. U ZKM-u ju je postavio sarajevski redatelj Dino Mustafić, ujedno i direktor festivala MESS. Iako mu je ovo prvi zagrebački rad, Mustafić je već prisutan u hrvatskom kazališnom životu, jer je u splitskom HNK-u režirao 'Udovice' Ariela Dorfmana, u riječkom 'Poligraf' Roberta Lepagea, a u INK Pula 'Orkestar Titanik' Hrista Bojčeva.

Pored toga, u Zagrebu je gostovala i njegova najuspješnija režija, 'Helverova noć', najnagrađivanija predstava u povijesti sarajevskog Kamernog teatra, koja, pogotovo u usporedbi s navedenima, pokazuje kako mu više leže manji scenski prostori. Zato je i izabrao upravo dvoranu Miško Polanec, kojoj, kako kaže, nedostaje još samo zvučna izolacija od velike dvorane Istra. Ansambl predstave 'Noć pjeva pjesme svoje' čine Doris Šarić Kukuljica, Damir Šaban i Danijel Ljuboja, zatim Frano Mašković, koji se već iskazao u prošlosezonskoj produkciji 'Victor, ili djeca na vlasti' te, po prvi put kao članica ansambla ZKM-a, Nina Violić. Njezina je uloga u ovom komadu ključna, a sâma je glumica bila presudna i pri izboru teksta, tvrdi Dino Mustafić.

Redatelj u svojoj inscenaciji dosljedno prati Fosseov minimalizam, kako u radu s glumcima, tako i u zamišljenom jednostavnom prostoru i vremenu ove 'svakodnevne tragedije' začinjene oporim humorom. Ipak, skandinavskoj hladnoći dodao je i malo lokalnog kolorita, jer, kako kaže, kad se spoje Riječanka, Dubrovčanin i Sarajlija, što su Nina, Frano i on, temperatura se mora povisiti. Tako je išao na glumačko snažno i ekspresivno čitanje ekstrema upisanih, ali neizgovorenih u Fosseovom tekstu. Umjesto bergmanovskih, ili jednostavno sjevernjačkih gromoglasnih tišina, u ZKM-u će biti i domaće, balkanske dernjave, što je zanimljiva interpretacija upravo onoga što je zaštitni znak najuspješnijeg suvremenog norveškog dramatičara.

Za Mustafića je Fosse velik pisac zato što u njegovim komadima publika, bez obzira na zemljopisnu širinu i dužinu, prepoznaje svoju 'rutinu života, tjeskobni užas u relacijama sa svijetom i sâmima sobom'. Prepoznavanje intimnih krajolika Dino Mustafić preslikao je i na scenu, jer je, uz pomoć scenografa Dragutina Broza, dvoranu Miško Polanec pretvorio u sasvim nov prostor igre, atmosferom podjednako kućni koliko i stran, pa čak i zastrašujuć. Ne treba zanemariti ni ostale iz autorskog tima: suradnika za scenski pokret Damira Klemenića, skladatelja Franu Đurovića, kostimografkinju Doris Kristić i dramaturginju Željku Udovičić.

Produkcijski nevelika, nova ZKM-ova predstava 'Noć pjeva pjesme svoje' potencijalna je uspješnica, kako zbog reputacije koju je Dino Mustafić stekao upravo režijama manjih i intimnijih komada, tako i zbog Nine Violić, koja se svojom prvom ulogom u angažmanu mora iskazati. S obzirom na ograničenost kapaciteta dvorane Miško Polanec, održat će se dvije premijerne izvedbe, 15. i 16.02.2008.

(I.R.)

Pročitajte i ...
Noć pjeva pjesme svoje - Dino Mustafić