'Na mom Ikea kauču' - drugi hrvatski gay roman
| 27.06.2008. | Print | Pošalji link |
Hrvatska povijest gay književnosti do sada se sastojala od jednog jedinog romana, „Berlinskog ručnika“ Dražena Ilinčića.
Ovu pomalo kontroverznu tematiku obrađivali su još neki autori, poput Borivoja Radakovića u zbirci priča „Porno“, ali gay pisci nisu baš hitali pisati o toj tematici. Teško je vjerovati kako hrvatski homoseksualci nisu umjetnički nadareni, za razliku od brojnih primjera iz drugih dijelova svijeta, pa se može zaključiti kako je ipak prvenstveno riječ o društvenoj atmosferi i homofobiji koja je ranije vladala. Naravno, nije da je sada više nema, ali stvari se neupitno kreću na bolje, a o novoj, liberalnijoj klimi svjedoči i pojavljivanje romana „Na mom Ikea kauču“, debitanta Luke Marića. Ovaj 34-godišnjak napisao je sirov i iskren roman o gay životu u Hrvata, a na tržište ga je lansirao Celeber, što pokazuje kako je još jednom uspješno probijen zavjet šutnje po pitanjima homoseksualnosti.
Istraninu Mariću je „Na mom Ikea kauču“ prvi izlet u književnost iz njegove stalne turističke branše, pa zato ne čudi autobiografska intonacija njegovog debija. Što se tiče naslova i značenja Ikee, svjetski poznatog proizvođača jeftinog namještaja, Marić ovako objašnjava simboliku: «Nije to moja opsesija Ikeom, nego je riječ o tome da je Ikea brand, dakle etiketa s kojom se susrećemo u svakodnevnom životu. Inače, ja nemam Ikea kauč, ali poanta je u tome da je svaki kauč samo kauč, kao što je i svaki čovjek samo čovjek, bez obzira na etikete.»
„Na mom Ikea kauču“ pisan je razgovornim jezikom svakodnevice, punim kratkih rečenica i usklika, a čitava radnja romana odvija se u tek jednoj noći. Naravno, u osnovnu priču utkano je mnogo manjih ili većih digresija, a sve zajedno donekle podsjeća na „Uho, grlo, nož“ Vedrane Rudan, samo što u ovoj knjizi životne račune svodi gay muškarac u tridesetima, što i jest svojevrsni ekvivalent Rudaničine žene u pedesetima, no Marić kaže kako je njegov roman nastao prije nego je objavljen «Uho, grlo, nož», ali dodaje kako jako cijeni tu knjigu.
![]() |
Koliko u ovom romanu ima autobiografskih dijelova, teško je reći, no to i nije važno. Autor piše u prvom licu, a brojne stvari koje navodi čine se kao osobna promišljanja i iskustva. Marić ne bježi od povezivanja sebe i svojeg života s onime što piše u njegovoj knjizi: «Čovjek ne može pisati o stvarima koje nije probao. Naravno, tu je i spisateljska mašta, a pisao sam u prvom licu jer sam se htio tako približiti ljudima. U tome ima dosta mene i mojih iskustava, ali sam pokušao u sve ugraditi i stavove gay ljudi moje generacije.»
Na mom Ikea kauču“ u svakom slučaju ulazi u povijest hrvatske književnosti kao njen tek drugi po redu gay roman, objavljen u 2008. godini, no s obzirom da se na prvi trebalo čekati do 2006., uspostavljeni dvogodišnji razmak čini se kao značajan napredak. Hoće li naći svoju čitateljsku publiku, unutar zajednice koju opisuje ili možda čak i u širem krugu, vidjet ćemo, jer ovaj autor nema instant medijsku prepoznatljivost kakvu je sa sobom nosio Dražen Ilinčić. O književnoj vrijednosti oba ova teksta konačni sud će se donijeti u bližoj ili daljoj budućnosti, no kao rodonačelnici jednog književnog žanra, u svijetu odavno etabiliranog, i „Berlinski ručnik“ i „Na mom Ikea kauču“ imaju nedvojbenu važnost.
(G.D.)
Pročitajte i ...
Objavljen drugi hrvatski gay roman
25.01.2010.
- Kako je industrija oblikovala Zagreb u 19. i 20. stoljeću
- Čemu tek sada interes za Josipovića-skladatelja?
- 72 sata od ideje do nastanka filma u 'Kinu Z'
- Brezovčev 'Okovani Galileo' otvara kazališnu sezonu u MSU
- Zagrebačka Garaža premijerno u New Yorku
- Tko je hrvatska reprezentacija, pitaju se Šeparović i Frljić
- 'Drugo lice drugosti' Lea Rafolta sagledava hrvatsku književnost na novi način
- In Memoriam Ante Babaja (1927. – 2010.)
- Do Težišta putem tjelesnih meridijana
- 'Bjesovi' u HNK traju koliko trebaju trajati!
- Ješa Denegri: 'Srnecovi eksperimenti bili su zadnja riječ u umjetnosti svog vremena'
- Katarina Krpan svira vlastiti život
- Pokreće se Festival hrvatskog animiranog filma
- Frano Dulibić: 'Povijest karikature u Hrvatskoj do 1940.'
- Nagrađena 'Alabama' na pozornici kazališta Gavella
- Ivo Josipović: Istina nije jedna!
- Srđan Dragojević: 'Sveti Georgije ubiva aždahu' nije srpski herojski film!
- 'Ovo nije igra' – kultura, politika, ideologija i suradnja u Galeriji PM
- 'Kali Juga': povratak Borisa Gregorića na književnu scenu
- ‘And Then Nothing Turned Itself Inside Out'

