Estradni Grički dijalozi

30.01.2009. Print | Pošalji link

Grički dijalog, ciklus tribina koje vode književne kritičarke Jagna Pogačnik i Jadranka Pintarić, razlikovao se od sličnih događanja iz zagrebačke kulturne ponude po mnogočemu.

Recimo, po obrađivanju aktualnih tema kroz raspravu s reprezentativno izabranim sugovornicima. Pogačnik i Pintarić za svaku su raspravu postavljale precizna pitanja, nisu se plašile polemičnosti, a od gostiju su, većinom uspješno, zahtijevale angažman u raspravi, a ne tek prosipanje fraza. Prva tribina iz ciklusa za 2009. godinu održana je 27. siječnja, na novoj lokaciji u Profil Megastoreu, koja je svoju atraktivnost u odnosu na gornjogradsku Vilu Arko pokazala i mnogo većim odazivom publike, ali i medija.

Moderatorice su za temu postavile pitanje «Tko se ima pravo piscem zvati?», a elaborirale su je, kao što je uobičajeno, kroz niz pitanja. «Kako se stječe status književnika? Gdje je granica između onoga što se smatra vrijednom književnošću i tko je određuje?», samo su neka od pitanja kojima su Pogačnik i Pintarić željele usmjeravati raspravu, ali izbor gostiju nije se pokazao najsretnijim. Jedna od njih bila je i Alka Vuica, potpisana kao «svestrana autorica, koja objavljuje i knjige», pa onda i ne čude poetski ispadi ove kantautorice: «Nema pisaca iz hobija, nema pjesnika iz hobija, nema slikara iz hobija. Pisati znači disati! Onaj koji piše razračunava se sa svime što ga boli. Pisati je jako teško, nakon toga nema pljeska gomile i društva, to je samotna rabota. Samo vi i vaše riječi. I doista vjerujem, kad sami znate da ste pisac, onda i jeste!»

Dok se Alka bavila bitkom i vremenom, njezini sugovornici koji inače s književnošću imaju mnogo više veze, poput teoretičara i pisca Nikice Petkovića, fascinirani su literarnom estradom: «Nives Celzijus je trebala dobiti Kiklopa, jer ako žiri koji je prije pet godina ustanovio takve kriterije i nije uspio vidjeti kamo ide naša književnost, onda nisu ni smjeli postaviti takve kriterije. Uostalom, i Slavenka Drakulić se prodaje na kiosku i ja ne vidim po čemu se to razlikuje od 'Gole istine'?»

U sličnom relativističkom tonu nastupio je i Renato Baretić, dobitnik skoro svih mogućih književnih nagrada u Hrvata za prvijenac «Osmi povjerenik», koji se unaprijed zauzeo i za buduću spisateljsku čast Simone Gotovac. Nakon toga je pak išao braniti čast pisaca koji rade kao novinari: «Čitavu trenutnu scenu formirao je časopis 'Torpedo', koji je postojao još prije FAK-a. Njega su pokrenuli Ivica Ivanišević, Ante Tomić i Alem Ćurin, a ideja je bila objavljivati isključivo književnost koju pišu novinari. Jedini izuzetak je bio Zoran Ferić, koji je tek kasnije postao kolumnist.» U tom društvu Silvija Šesto, književnica za djecu koja, za razliku od svih ostalih gostiju, doista od svojeg pisanja i živi, činila se pomalo izgubljeno, navodeći kako se prvi put osjetila spisateljicom nakon što je od Ministarstva kulture dobila stipendiju.

Na način pričanja u prazno Grički dijalog trajao je skoro sat i pol, a iako to nije artikulirano, dobio se i odgovor na pitanje «Što je to uopće estradizacija književnosti?», koje su kao posljednje postavile Jagna Pogačnik i Jadranka Pintarić. To je kada na književnu tribinu pozovete jednu pjevačicu, dva pisca te autoricu dječje proze, a Milana Vlaović javi da ipak ne može doći na Grički dijalog jer joj kasni avion.

AUDIO VERZIJA

(G.D.)

Pročitajte i ...
Grički dijalog estradno o estradizaciji

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici