Ješa Denegri: 'Srnecovi eksperimenti bili su zadnja riječ u umjetnosti svog vremena'

14.01.2010. Print | Pošalji link

„Prisutna odsutnost“ Aleksandra Srneca u Varaždinu bila je jedna od najboljih izložbi u 2008. godini.

S jedne strane, ova je retrospektiva zaista podigla standarde za takav tip projekata, koji se, zbog nedostatka novca ili entuzijazma, ipak najčešće 'odrađuju' tek kako bi dostigle prolaznu razinu kvalitete i svog, kako trenutnog tako i dugoročnog, učinka na percepciju umjetnika. S druge pak strane, dogodila se i ona rijetka situacija u kojoj je Varaždin tijekom mjesec dana održavanja izložbe na nekoliko gradskih lokacija doslovce 'živio' s jednim kulturnim projektom. Kompeticija sa Zagrebom kao centrom se podrazumijevala, ali ona dakako nije bila neprijateljska, jer je odmah najavljeno da će izložba dobiti i reprizu u Muzeju suvremene umjetnosti čim se ovaj otvori. Tako je „Prisutna odsutnost“ prva velika izložba koja se otvara nakon premijere stalnog postava, već u ovu nedjelju, 17. siječnja. Osim Varaždina i MSU-a, u organizaciji sudjeluje i Kolekcija Marinko Sudac, koja je cijeli projekt i inicirala, te okupila stručni tim. Ješa Denegri, Feđa Vukić i Hrvoje Turković svoj su autoritet ugradili ne samo u izložbu, nego i monografiju o Srnecu od nekih 600 stranica.

Sama sintagma „Prisutna odsutnost“ na prvi pogled sugerira kako je riječ o zanemarenom opusu, no ona je, upozorava Ješa Denegri, preuzeta iz teksta Feđe Vukića, te se prije svega odnosila na dotad nedovoljno obrađen dizajnerski i filmski rad Aleksandra Srneca: „Ja sam imao drugačije poimanje. Neću reći da je ono bilo suprotno upotrebljenoj sintagmi 'Prisutna odsutnost', ali Srnec, što se likovne umjetnosti tiče, nije bio ni najmanje nepoznat. Itekako poznavali i cijenili njegov udio u grupi EXAT 51, te njegovo mjesto u Novim tendencijama, a ja sam sam bio izravno upoznat s njegovim luminokinetičkim eksperimentima koji su u ono doba, krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih, predstavljali najradikalniju poziciju na tadašnjoj umjetničkoj sceni“.

Povjesničar umjetnosti s beogradskom adresom, Ješa Denegri, pritom misli na razdoblje prije nego je nastupila konceptualna umjetnost, koja je sasvim druge naravi, no ističe kako su Srnecovi eksperimenti bili zadnja riječ u umjetnosti svog vremena. Aleksandra Srneca prvenstveno se promatra u kontekstu grupe EXAT 51, te zatim Novih tendencija, kao pokreta i serije izložbi koje su na jedno vrijeme Zagreb učinile jednim od europskih umjetničkih središta. Ipak, unutar oba fenomena njegov rad ostaje jasno prepoznatljiv. „Kad gledate slikarstvo EXAT-a, Srnecov udio je najmanje doktrinaran, najmanje geometrijski. Ima se osjećaj gotovo nečeg lirskog u njegovim slikama, mjestimično čak i nadrealnog, gdje tangira, recimo, jednog Miroa. S te strane, Srnec se čini najmanje vjernim programskim i ideološkim zasadama koje su EXAT-ovci formulirali u svom manifestu. Međutim, ta kompleksnost Exatova slikarstva, u kojoj nije sve zasnovano na istom jezičkom modelu, pokazuje i jednu prednost“ – tvrdi Denegri. Srnec je, u okviru EXATA 51, bio u tom smislu najbliži Božidaru Rašici, ali individualni doprinosi svakog od četvorice pokazivali su kako i unutar programatskog i manifestom deklariranog djelovanja na liniji geometrijske apstrakcije, postoji raspon koji je svakog od njih činio prepoznatljivim umjetničkim osobama.

Isto se dogodilo i kasnije 60-ih u Novim tendencijama. Nove tendencije imale su jake ideološke postavke, pogotovo u tvrdoj jezgri pokreta, no Ješa Denegri pojašnjava kako se Srneca danas unutar tog konteksta percipira kao nekog tko ne dijeli rigorozne i ideološke postavke ni jedne niti druge pojave, nego se i u jednoj i drugoj nalazi kao neki korektiv: „On ih 'omekšava' u njihovim tvrdim jezičkim i ideološkim pozicijama, te pokazuje da su unutar njih bili mogući i drugi  rasponi. Srnec tako sebi dopušta gotovo lirske motive, jednu vrstu igre, i umjetnosti koja se ležernije odnosi spram programa nego određeni drugi akteri unutar tvrdih jezgri tih pojava.“

Pojam uz kojeg se Srneca najviše veže je luminokinetika, dakle objekti i ambijenti koji uključuju svjetlo i pokret. Takve eksperimente najavio je rano, radom „Prostorni modulator“ iz 1953., kojim je predvidio eksplicitni izlazak iz dvodimenzionalne plohe slike u trodimenzionalni prostor. To će se i materijalizirati desetljeće kasnije u prvim luminokinetičkim radovima. Cijeli put od plohe ka prostoru, ili od slike ka objektu, te objekta ka ambijentu, bio je tada radikalni zahvat koji je upravo Srnec ostvario do kraja. „Bitan Srnecov doprinos je to što je u svojim najradikalnijim iskoracima unutar luminokinetike zaposjeo trodimenzionalni prostor. Gledatelj je, dakle, bio unutar djela, a ne pred djelom. To je za ono vrijeme bio doista radikalan korak, ne samo u strujanjima konstruktivističke provenijencije, nego i unutar onog što se općenito radilo na medijskom polju slikarstvo-skulptura.“

Kao jedna od glavnih atrakcija nove verzije „Prisutne odsutnosti“ u Muzeju suvremene umjetnosti najavljuje se rekonstrukcija ambijenta izložbe održane 1969. na Katarininom trgu 2. Riječ je o staroj adresi MSU-a, tadašnjem prostoru Galerije suvremene umjetnosti. Slične rekonstrukcije ambijenata napravljene su i za izložbu u Varaždinu, u napuštenom tvorničkom prostoru Varteksa. Narav Srnecovih ambijentalnih radova, kaže Denegri, je takva da su oni neponovljivi jednom kad se, nakon izložbi, dekonstruiraju: „Samim tim, rekonstruirani ambijenti neće biti istovjetni onima iz 1969. Prilagodit će se novonastalim situacijama i drugim prostorima. To su, dakle, novonastala djela na osnovu ideja zabilježenih u jednoj 'rudimentarijoj' formi, a time je pokazana i fleksibilnost istih tih  ideje u novim okolnostima“.

Jedna od specifičnosti varaždinske izložbe bilo je i otkrivanje Srnecovog drugog i trećeg 'lica', odnosno njegove produkcije u području grafičkog dizajna i animiranog filma. Zagrebačka verzija izložbe uključivat će i te segmente, ali ne radi se o reprizi, nego o novoj verziji 'Prisutne odsutnosti', koju za MSU osobno kurira njegova ravnateljica, Snježana Pintarić. Izložba ostaje  otvorena do sredine veljače.

AUDIO VERZIJA

(M.G.)

Pročitajte i ...
Brezovčev 'Okovani Galileo' otvara kazališnu sezonu u MSU
'Okovani Galeileo' - nova predstava Branka Brezovca
MSU izložio 'Prisutnu odsutnost' Aleksandra Srneca
Otvara se Muzej suvremene umjetnosti
Konačno otvorenje Muzeja suvremene umjetnosti
Avangardna umjetnost u virtualnom obliku
Virtualni muzej avangardne umjetnosti
Likovnost - godišnji pregled 2008.
Prisutna odsutnost - Aleksandar Srnec
Prisutna odsutnost Aleksandra Srneca

Anketa

Kako ste dosurfali do adrese Dnevni Kulturni Info?

Preko linka u emailu
Preko linka na netu
Čuo/čula sam o tome na Radiju 101
Ja uopće nisam na ovoj stranici